Pohod Blažene Djevice Marije – Propovijed

Pohod Blažene Djevice Marije

Danas Crkva slavi blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije Elizabeti. Katolička Crkva nam u svakom mjesecu kao svojevrstan putokaz stavlja barem po jedan marijanski blagdan, a u nekom i više njih. Osim toga, dva mjeseca, svibanj i listopad, posvećeni su Majci Božjoj. Na današnji pak dan, posljednji u svibnju, Crkva pred nas stavlja jedan događaj iz Marijina života, kada je, nakon navještenja, pohodila svoju rođakinju Elizabetu. Marija, ispunjena Duhom Božjim, žuri posjetiti Elizabetu da s njom podijeli radost. Bilo je to, vjerojatno, negdje svršetkom ožujka g. 748. od gradnje Rima. židovi su se spremali za proslavu Pashe, svoga najvećega vjerskoga i narodnog blagdana, koji im je dozivao u pamet oslobođenje iz egipatskoga ropstva, i tom su prigodom masovno hodočastili u Jeruzalem. Tu priliku iskoristila je i Marija, pridružila se jednoj karavani te pošla u pohod svojoj rođakinji Elizabeti u Ain Karim. Povod za to dao joj je anđeo kod navještenja, koji joj je rekao: “Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,36-37). Stvarno Svemogući Bog na različite načine potvrđuje svoje nakane u ovome svijetu, a preko svojih suradnika velikodušno dijeli radost u izobilju. Susret Marije i Elizabete nadahnjuje želju da se i ja naučim životno susretati s Bogom i da tu puninu susreta živim u susretu s ljudima.“Još prije nego sam Isus bude rekao da je najveća zapovijed – zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, Marija ne misli na sebe, već misli na druge. Misli kako će jedan njezin pohod obradovati njezinu rođakinju, kojoj će moći i pomoći, s kojom će moći podijeliti veliku radost zbog skorog materinstva” (Gualberto Giachi, SI). Mariju, dakle, da poduzme naporan put od 3 do 4 dana pješačenja vode motivi ljubavi prema bližnjemu, želja da pomogne u posljednjim mjesecima trudnoće majci u već poodmakloj dobi.

I Marija je došla u Ain Karim, dražesno seoce, 7 km jugozapadno od Jeruzalema, što se diže po zelenim stepeničastim bregovima, okruženo boricima, maslinjacima i vinogradima. Susret se dviju majki zbio u doista lijepom krajoliku. Marija prva pozdravlja Elizabetu, a ona joj radosno otpozdravlja. U tom času Bog joj daje upoznati Marijinu tajnu i ona pod dojmom te tako bremenite spoznaje upada u zanosno klicanje i blagoslivljanje Bogorodice. “A Marijina ljubav izvodi prvo duhovno čudo: Ivan Krstitelj u majčinu krilu prima Duha Svetoga, kao neko krštenje unaprijed” (Giachi). I Marija i Elizabeta su predstavnici onih malenih, neznatnih ljudi koji se predaju Bogu i tim predanjem čine velike stvari. Stoga ne čude riječi Blažene Djevice Marije: ‘Velika mi djela učini svesilni, sveto je ime njegovo’. Oni predstavljaju mene, tebe, brate i sestro onda kad u svojoj neznatnosti i nesavršenosti surađujemo s Gospodinom i tad nadilazimo svoje snage i planove.

Prigodom Marijina pohoda Elizabeti i rođenja Ivana Krstitelja u Ain Karimu se rodiše dvije najljepše biblijske pjesme: Magnificat i Benedictus, kojima već stoljećima Crkva u svom časoslovu jutrom i večerom pjeva pohvale Bogu. O tome već početkom VIII. stoljeća sveti Beda časni piše ovako: “Tako je u svetoj Crkvi nastao običaj, odličan i nadasve spasonosan, da svi svakoga dana pjevaju Marijin himan s psalmima večernje pohvale. češće sjećanje tim himnom na Gospodnje utjelovljenje potiče dušu vjernika na duh pobožnosti. Jednako tako i češće razmatranje primjera njegove Roditeljice osnažuje u postojanosti kreposti. Dobro je što se ljudima svidjelo da to čine kod večernje, da naša pamet, kroz dan zamorena i rastresena raznolikim mislima, postane tako na početku vremena za počinak sabrana u sjedinjenju svoga razmišljanja.” Prihvatimo stoga poziv što nam ga u svome tumačenju teksta hvalospjeva Veliča, upućuje sveti Ambrozije: ‘Neka u svakome bude duša Marijina da veliča Gospodina, neka u svakome bude duh Marijin da uzvisuje Boga; iako je, po tijelu, samo jedna majka Kristova, po vjeri sve duše rađaju Krista; svatko doista prima u sebe Riječ Božju… Duša Marijina veliča Gospodina i klikće duh njezin u Bogu, jer, posvećena dušom i duhom Ocu i Sinu, ona se pobožnom ljubavlju klanja jedinome Bogu, od kojega sve potječe, i jedinome Gospodinu, po kojemu sve postoji.’

Oglasi