20. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (A)

Isus se taktički ili diplomatski povukao od domaćih protivnika da ih za neko vrijeme izbjegne, ali i da one ushićene svime što se dogodilo zadnjih dana, malo umiri i prizemlji. Prolazi kroz kananejski kraj – danas u Libanu – koji je bio uvijek – povijesno i danas i u Isusovom vremenu – protivan Židovima, kako svjedoči biblijska povijest i Josip Flavije, ali mu to ne smeta, niti ima bojazni. Isus nije ovdje došao propovijedati, ali On nikada ne prestaje izvršavati volju Očevu, s jedne strane, a s druge strane, glas se o njemu pročuo, pa ni ovdje nema mira i odmora, već ono njegovo poslanje u punoj mjeri i punom smislu. Ovdje se susreće neumorna ljubav majke prema svojoj kćerki i njezina duboka vjera u Boga, tu pred njom, makar On došao i po – njima neprijateljskoj – lozi Davidovoj. Ona Boga prizna je i Boga pouzdano moli. Zar ovo ne najavljuje i ne potvrđuje današnje Prvo čitanje – Božji odnos prema poganima koji Boga priznaju.
Okolni narodi Izraela i tuđinci koji su živjeli sa Izraelcima su mnogo puta iskazivali vjeru u Jahvea. Rekli bismo, sasvim prirodno i normalno jer i danas u našim svetištima Svetoga Ivana Krstitelja ili Svetoga Ante, pogotovo u Bosni i Hercegovini Svetoga Ilije, dolaze toliki drugih vjera da se začuditi. Neka dolaze i dobrodošli u svako naše svetište i svakom našem Božjem ugodniku, miljeniku i posredniku.
Međutim, svjedoci smo da tako nije bilo niti u Starom Zavjetu u Izraelskom narodu, niti u Novom, jer apostoli kao eksperti zabranjuju drugima prorokovati. Na ovo se lako danas nadovezuje “oštar” i za nas nerazumljiv dijalog, rekli bismo, od jednoga Isusa. Isus na ženinu molbu odgovara da ne priliči uzeti kruh ispred djece, a oni predstavljaju sinove Izraelove, i dati ga psićima koji ovdje prestavljaju druge vjere i narode, odnosno jednom riječju – pogane.
Neki od nas se mogu sablazniti nad Isusovim riječima sada, kada znamo da Isus jednako cijeni svako Božje stvorenje, a gledajmo što sada kazuje. Međutim zato su ovdje bibličari da meni i vama pojasne neke stvari koje nam očito nisu jasne. Pas je bio u Izraelu znak nečistoće, zato i danas je zabranjeno s pisma u javne lokale i prostore, ali isto tako na travnjake i cvijetnjake. Pas liže krv, a krv je život, kao što jadnoga Lazara dokrajčuju ližući mu rane (Lk 16,21). Tako je u kulturnom i javnom rječniku ondašnjega Izraela bio iskazan svaki poganin nečistim: rimljanin, grk, samarijanac… No, uvijek je bilo iznimki kako u Starom Zavjetu kao Rutha ili kao toliki kojima se Isus zadivio radi njihove vjere, kao satniku, samarijanki na zdencu, milosrdni samaritanac, kao i ovoj ženi danas. Bitno je iskazati veru i vjerovati, jer kako kaže sam Božanski Spasitelj, tko vjeruje već je spašen, a tko ne vjeruje već se sam osudio. Isus ovim činom priprema apostole na jedan tvrđi način za sutra, za njihovo sveopće propovijedanje svakom kraju, svakome narodu i plemenu.
Mislim da je sada potpuno drugačije, jer je Isus htio i radi slušateljstva, koje je uvijek tvrdo Židovsko, pokazati da je i on za zakon, ali taj se zakon može itekako dopuniti ljubavlju i razumijevanjem kojega baš uvijek nije bilo na pretek.
Dakle, jednostavno iza svega, Isus je objavio da je spasenje otvoreno svima, pa i poganima, jer je samo vjera bitna. Sazrijati će vrijeme da će Isus prekoriti na ovu temu farizeje da su zaključali Kraljevstvo Božje i ne daju drugima ući i njega, a sami ne ulaze. Zato će imati za nagradu da će svi oni psi (prostitutke i prostituti poganskih hramova koji su bili kao obredni) ih preteći u Kraljevstvu Božjemu. Možemo zamisliti kolika je to uvreda prepoštenim i samouvjerenim farizejima koji su bili jedini baštinici pravednosti i opsluživanja zakona, barem su oni tako držali.
“Ako vidiš utopljenika, baci mu uže i gledaj što prije izvući ga iz vode. Međutim ako vidiš da je to previše teško za tebe, nemoj to činiti. Zašto? Zato jer bi te utopljenik mogao povući u vodu i umjesto jedne mrtve osobe mogle bi biti odmah dvije.
Isto tako u put pojedinih osoba da obrate druge na Božji put spasenja je prepun opasnosti.Poznati su pokušaji tolikih kršćanskih mladića da pokušaju obratiti pojedine djevojke na kršćanstvo, pa su ostali bezuspješni, odnosno uspješni za drugu stranu jer su redovito završavali u grijehu.
Pazi, kada govoriš o duhovnim stvarima sa jednim svjetovnjakom uvijek si u opasnosti da preuzmeš njegov riječnik profanosti i time gubiš sve ono čime si bio oboružan na početku.
Kako možeš spasiti tuđu dušu ako najprije nisi zauzet da zadržiš čistom svoju, jer balvan i dlaka su uvijek aktualni, a pogotovu dlaka…(PRW:Mabić/Jukić V.247).
Zar danas Isus nije upravo od jednoga sablažljivoga govora, po našem mišljenju, svojom razboritošću za sebe, slušateljstvo i za samu tuđinku učinio. Ako nam je u svemu primjer i put zašto ga onda ne bismo slijedili i na ovom i ovakvom putu razboritosti koji vodi punom uspjehu.
Svetoga Franju Saleškoga su pitali jednoga lijepoga dana da im objasni kako on uspijeva ostati miran i dostojanstven, pogotovu kada raspravlja sa žučnim osobama koje ne znaju za dostojanstvo i staloženost. Njegov odgovor je bio sasvim jednostavan, ali ne za sve:
”Potpisao sam ugovor sa mojim jezikom: on mora šutjeti dok još vrije u srcu. Kada se temperatura smanji i srce preuzme normalan hod, onda jezik može započeti, ali više neće započeti kao što bi bilo na početku”(op.cit.248).
(Usp. Svaka voda je blagoslovljena kada se drži u ustima.)
Dajmo onima koji nas slijede, ne samo mrvice, makar ih oni i tražili, dajmo im puninu naše vjere koju ćemo, s Božjom pomoću i blagoslovom, potvrđivati svaki dan više da dobrim djelima. Tako nećemo biti oni osuđeni koji neće da ulaze u Kraljevstvo, a priječe druge, pa je logično i prirodno da ih stiže Božja kazna i da se ne samo mrvice već sva hrana uzima ispred djece i baca psićima, jer su psići postali vrjedniji i zaslužniji od Izraelove pojedine djece.
Primjer i pouka je danas jednako suvremena kao i onda. Razlika je u tome što mi moderni farizeji još gore vidimo ondašnja, pa samim tim još manje sebe nego oni.

kanaanka 2

Vjerom onoga slijepca i majka kananejka vapije: “Isuse Sine Davidov smiluj mi se!”

kanaanka 3

“O ženo, velika je vjera Tvoja!”

fra Franjo Mabić

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: