Torinsko platno

Torinsko platno

Veoma često detaljno prezentiram zanimljive znanstvene činjenice o svetom Platnu, pred kojima se moderna znanost zaustavlja i mora ponizno priznati svoju nemoć.

Sveto Torinsko platno veoma je kontroverzan predmet koji uznemiruje one koji ne vjeruju u Isusa Krista, a neki znanstvenici nekatolici uzaludno pokušavaju pronaći dokaze o njegovoj nevjerodostojnosti. Na svojim predavanjima nastojim ukazati na činjenicu koliko su ti dokazi ništavni i uspijevam dokazati koliko sam u to, zapravo, uvjeren.

Povijesne crtice

Sveto Platno pronađeno je u Jeruzalemu godine 30. poslije Krista, a spominje se još u evanđeljima. Nakon VII. stoljeća poslije Krista, oni koji su kovali zlatni bizantski novac, solid, koji prikazuje Kristovo lice, morali su vidjeti Platno, jer je pronađeno više od stotinu podudarnih točaka između Kristovog lica na tim novčićima i lica s Platna.

Sve do 1204. Sveto Platno se nalazilo u Konstantinopolu. Povijest je dokumentirala da se Platno godine 1353. nalazilo u Lireyu, nakon čega je, 1502., odneseno u Chambéry, a 1532. je pretrpjelo težak požar koji je ostavio spaljene dijelove tkanine i rupe koje su i danas vidljive. Godine 1578. odneseno je u Torino i od tada je tamo stalno smješteno, osim povremenih premještanja tijekom ratova.

Što je to sveto Torinsko platno?

Platno je najviše istraživani arheološki i vjerski predmet na svijetu. O njemu je napisano stotine knjiga i bezbroj članaka na desetcima različitih jezika, no ništa od toga ne donosi ključni dokaz. Zašto? Ako kažemo da je sveto Platno obavijalo tijelo uskrsloga Isusa Krista, svako bi drugo vjerovanje bilo poljuljano.

To je vjerovanje koje se nameće nasuprot slobodne prosudbe koja nam je dana; Bog nam uvijek ostavlja prostor za drugačiju interpretaciju nečega. Riječ je o veoma staroj tkanini od lana, ručnog tkanja, uzorka riblje kosti, dimenzija 4,4×1,1 m. Na Platnu su vidljive dvije tamnije vodoravne linije i rupe nastale u požaru u Chambéryju godine 1532., kada je tkanina bila savijena na 48 dijelova.

Između dvije tamne linije, manje vidljivo ali mnogo značajnije, nalazi se dvostruka, frontalna i leđna slika Čovjeka koji je u tu tkaninu bio umotan, karakteriziran evidentnom mrtvačkom ukočenošću; polovica je Platna bila položena na grobni kamen, zatim je bio položen Čovjek, a na koncu je na njega bila položena
druga polovica Platna. Iz tog razloga vidimo dvije slike, jednu frontalnu i jednu leđnu.

Čak ni danas, s mnogim znanstvenim napretcima koje je doživjelo ovo desetljeće, sliku tijela nije moguće reproducirati sa svim njezinim karakteristikama. Nastala je kemijskom reakcijom lanenih vlakana: dakle ne postoji pigment niti ikakva obojena supstancija. Slika je iznimno površna i sastoji se od opne debljine tek 0,2 tisućinke milimetra. Energija koja je stvorila sliku jest većinom električna i usporediva je s tzv. fenomenom krune (engl.: Corona Discharge; hrvatski: pražnjenje korone) koja se, primjerice, dobiva kod dodira gromova.

Sama se slika može objasniti tek izvan okvira znanosti koja je, po definiciji, ograničena jer njome upravljaju ljudi koji nisu sveznajući. Sveto Platno stoga poučava znanstvenike da budu manje arogantni, da ne pretendiraju znati sve; neobjašnjiva slika poučava suvremenog čovjeka, koji se smatra posjednikom čitavog svijeta, većoj poniznosti.

Sveto Torinsko platno prikazuje sliku teško mučenog čovjeka u skladu s onim što nam donosi Evanđelje:
– razabire se više od tristo rana od bičevanja po čitavom tijelu
– iz rana zatiljka, čela i sljepoočnica vidi se da je bio okrunjen trnovom krunom
– iz rana i curenja krvi iz zapešća i nogu evidentno je da je bio pribijen na križ
– iz rane boka, iz koje teče krv, dijelom čista prirodna crvena, dijelom sukrvičasta, fluorescentna prema ultraljubičastom, potvrđuje se da je riječ o smrti umotanog čovjeka zbog pomanjkanja krvne cirkulacije.

Prema tradiciji, sveto Platno omatalo je tijelo Isusa Krista, koji je uskrsnuo nakon svoje smrti, a znanstvene analize nisu pobile tradiciju, štoviše, potvrdile su sve ono što Sveto pismo donosi o Muci, Smrti i Uskrsnuću Isusa Krista.

Čovjek umotan u Platno je Isus Krist

Na temelju različitih kalkulacija vjerojatnosti, proizlazi da je Platno omatalo tijelo Isusa Krista s vjerojatnošću od skoro 100 posto i zanemarivim postotkom nesigurnosti.

Čovjek umotan u Platno bio je bičevan kao i Isus, okrunjen trnjem, pribijen na križ čavlima probodenim kroz ruke i noge, i umro zbog puknuća srca, kako donosi Psalam 22,15b: „Srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.“ U Grobu je ostao manje od četrdesetak sati, jer nema znakova raspadanja, kako donosi Psalam 16,10: „Jer mi ne ćeš ostaviti dušu u Podzemlju, ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.“

Čovjek umotan u sveto Torinsko platno je uskrsnuo

Sliku tijela nije moguće reproducirati, jer bi se trebali koristiti izrazito kratki i jaki mlazovi energije koji se ne mogu proizvesti u laboratoriju, no još se uvijek može razmišljati o tretiranju snažnim mlazom struje kao mehanizmom kreiranja slike.

Svi znanstveni rezultati slažu se s Evanđeljem.

Štoviše, određene znanstvene karakteristike Platna obogaćuju i produbljuju opise koji su možda dosta površni za današnjeg čovjeka. Stoga se može zaključiti izravna povezanost svetog Platna i Evanđelja. Evanđeljedonosi i podatak da je na uskrsno jutro Isus uskrsnuo. Zašto ne bismo onda pomislili
kako je upravo sveto Platno svjedok Uskrsnuća? Pretpostavka Uskrsnuća je jedina stvar koja objašnjava stvaranje slike tijela.

Slika tijela je fotografija Isusa Krista u trenutku Uskrsnuća.

Što je meni osobno pružilo, darovalo sveto Platno?

Godine 1997., na kongresu o svetom Platnu u Nici, predao sam zahtjev za dobivanjem novih slika visoke rezolucije i otada sam dobio toliko besplatnog materijala da i dandanas nastojim sve više produbljivati svoja istraživanja o svetom Platnu.

Veliku pomoć pružali su mi i još uvijek mi pružaju diplomanti strojarskog inženjerstva, što mi je pomoglo da objavim nove zanimljive podatke i u međunarodnim časopisima.

Budući da sam mentaliteta kao sv. Toma, prije nego što sam započeo svoja istraživanjao ovoj nemogućoj slici želio sam biti siguran da ne proučavam neko eventualno umjetničko srednjovjekovno djelo. Dobio sam nutarnji odgovor pred Relikvijom godine 1998.

Istraživanja su me približila Osobi koja je bila umotana u sveto Platno, potičući me da izbliza pokušam shvatiti kolike je i kakve sve fizičke patnje taj Čovjek podnio i za mene, sve dok me nije natjerao da promijenim način i smisao svog života.

Razmišljajući kasnije o tome da su moralne patnje Isusa Krista bile mnogo teže nego one fizičke, posebno kada se osjetio napuštenim od ljudi, i to od onih koje je trebao spasiti, mogu shvatiti koliko je velika bila njegova ljubav prema nama.

Proučavajući stvaranje slike tijela na svetom Platnu, dobio sam fizičku potvrdu Uskrsnuća.

Postati siguran u postojanje života nakon smrti mijenja perspektivu sadašnjeg života. Znamo da ne trebamo težiti ka užitcima ovoga života, već k pripremi za budući život. Kao što je On dao svega sebe za naše spasenje, tako se i mi moramo dati, odnosno slijediti riječ Evanđelja. Moramo, na koncu, promijeniti svoju perspektivu života kako bismo upotpunili otkupljenje.

U skladu s tvrdnjama Michelea Salcita, autora knjige o ovoj temi, sveto Platno je znak – Širenja: kao što je Isus posvetio svoj život propovijedanju, tako i kršćanin mora širiti vjeru. Danas ima malo vjere i s razloga što mnogi kršćani skrivaju svoje vjerovanje.

Znak – Prinošenja žrtve: kao što je On prinio samoga sebe za sve nas, svatko od nas mora pomoći onima koji pate. Ne ostvarujemo se misleći samo na sebe. Znak – Nade: kao što je on uskrsnuo, tako i mi vjerujemo u uskrsnuće od mrtvih.

Sveto pismo i sveto Torinsko platno

U knjizi Eberharda Lindnera, Platno je definirano kao „Znanstveno Evanđelje“ budući da fizički donosi mnoge detalje onoga što je o Muci, Smrti i Uskrsnuću Isusa Krista zapisano u Evanđelju. Primjerice, na svetom Platnu možemo rukom opipati krv našega Gospodina i možemo je analizirati. I ja sam imao tu povlasticu da pod mikroskopom vidim koje zrnce krvi Isusa Krista. Dakako, uzbuđenje je bilo snažno!

Što se tiče bičevanja, piše: „Tada Pilat uze i bičeva Isusa“ (Ivan 19,1). Na Platnu nalazimo potpunu potvrdu onoga što donosi Sveto pismo, no primjećujemo i nešto više: očito je postojanje 370 rana kao posljedica okrutnog bičevanja tijela, da ne računamo tragove rana sa strana koje nisu dotakle Platno. Rane odgovaraju oko 120 udaraca rimskog flagruma koje su dijelila barem dva bičevatelja, koji su stajali svaki sa svoje strane Čovjeka – Isusa.

Dakle, sveto Platno dodaje Svetom pismu vrijedne podatke obogaćujući našu spoznaju o toj teškoj patnji koju je podnio Isus Krist.

Udarci po licu: „… I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu“ (Marko 15,19).

Iz svetoga Torinskog platna može se zaključiti i postojanje oteklina, posebno otekline na desnoj jagodičnoj kosti, kao i puknuće nosne kosti.

Krunjenje trnjem: „A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu…“ (Ivan, 19,2). Isus je bio okrunjen trnovom krunom, glava pokazuje rane zadobivene šiljatim predmetima.

Raspeće: „I ondje (na Golgoti) ga razapeše“ (Ivan 19,17). I čovjek sa svetog Platna bio je razapet.

Rana na boku: “Jedan od vojnika kopljem mu probode bok“ (Ivan, 19,34). Iz rane na boku, u kojoj je krv odvojena od seruma, dakle potekla je krv i voda, znači da je čovjek umotan u Platno bio proboden u srce nakon svoje smrti.

Uskrsnuće: „Tada uđe (u grob) i onaj drugi učenik… i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.“ (Ivan 20, 8-9)

Čovjek sa svetog Platna postaje mehanički
nevidljiv u odnosu na Platno i zrači bljesak
energije (i to električne, stvarajući na taj
način tzv. fenomen krune), koji je i bio razlog
stvaranja tjelesne slike. Kad je Ivan vidio
platno, onako mlohavo, povjerovao je u
Kristovo Uskrsnuće.
Stajališta dvojice posljednjih papa o
Platnu
„Bez dvojbe riječ je o Relikviji…“ potvrdio
je veliki papa Ivan Pavao II. Isti papa,
tijekom izlaganja Platna u Torinu godine
1998., izjavio je: „Platno jest izazov inteligenciji…
Crkva povjerava znanstvenicima
zadatak da nastave s istraživanjima.“ Upravo je to razlog koji me je potakao nastaviti se približavati Isusu Kristu proučavajući Platno sa znanstvenog stajališta.

Papa Benedikt XVI., tijekom svete Mise prigodom izlaganja svetog Platna ove godine, izjavio je: „Platno… Ono je misterij križa i svjetlosti“. Ono je „misterij“ jer sliku tijela na Platnu nije moguće znanstveno objasniti, „križa“ jer vjerno donosi sve znakove Muke Isusove, „svjetla“ jer se slika tijela koja je u njega utisnuta može objasniti kao bljesak električne energije koja odgovara svjetlosti Uskrsnuća.

Zaključak

Ovaj dar, sveto Torinsko platno, dan nam je da bismo vjerovali. Sukladno onomu što kaže papa Benedikt XVI. u Spe Salvi: „Tko vjeruje drugačije živi, dan mu je novi život.“

I sukladno onomu što kaže veliki papa Ivan Pavao II. (18. ožujka 2000.): „… Kada se oko nas, a možda i u nama sve ruši, Krist ostaje naš neoboriv oslonac.“

Sveto Platno nije samo znak nečega nadnaravnog pokraj nas; ako bolje pogledamo, shvatit ćemo da je to nadnaravno blizu nas upravo da nas obrati.

Kao zaključak, koju poruku nosi sveto Platno?

Poruka bi se mogla sažeti u pitanju koje donosi evanđelist Luka (9,20a): „A vi, što kažete, tko sam ja?“
Moramo biti oprezni, jer kad smo jednom prepoznali lice, tijelo i krv ovoga čovjeka, spontano će nam se javiti čitav niz pitanja: – Zašto je Isus, nakon što su ga svi ostavili, pa čak i Otac, u moralnim patnjama koje su i veće od onih fizičkih, slobodno odlučio patiti za nas ljude i podnijeti svu tu patnju koju možemo iščitati s Platna, ljubeći beskrajno svakoga od nas?

Zašto nas je Bog želio pustiti da danas susretnemo ovo Platno, koje je sačuvano i nakon toliko nesreća i požara?
Koju poruku donosi ova okrvavljena slika?
Koje značenje za nas ima ta slika?
Postoji li u njoj neka smjernica za naš način života?
Je li to, zapravo, poziv na naše obraćenje?
Koliko vrijedi naše otkupljenje?
Kako mi danas primamo ovu poruku?
Postoje li u svetom Platnu neke smjernice za ponašanje u našem životu?
I na kraju, pokazujući nam sveto Platno, što Isus Krist želi od nas?

I Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. kleknuli su kad su molili pred najznačajnijom relikvijom kršćanstva. Kleknimo sada i mi, promišljajući o postavljenim pitanjima i moleći u tišini.

(Profesor Sveučilišta u Padovi, prof. Giulio Fanti. Izvor: Glasnik Mira)

 

Oglasi