Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. Mk 5,17
Koja bol…
Dođeš nekome, daleko;
potrudiš se za njega, daruješ mu vrijeme;
učiniš za njega veliku stvar;
a kao riječi hvale dobivaš:
“Otiđi!”
Kakva uskogrudnost…
Gledaš Ljubav kako širi ljubav,
nezasluženo, besplatno,
čini ono što ti sam ne možeš,
za dobro drugoga,
na, naizgled, tvoju štetu.
Isus ozdravlja opsjednutoga,
istjeruje iz njega legiju u krdo svinja.
Kad materijalno zadobije u srcu veću vrijednost
od duhovnoga,
pa bila to riječ i o svinji,
tu nema mjesta za Ljubav,
nema mjesta za Boga,
tjeramo ga iz života svoga.
I zbog manjih sitnica od ove.
Nisu vidjeli veličinu Božje Ljubavi
koju nisu ni zaslužili – jer je besplatna.
Kao što ni mi ne prepoznajemo Božje darove,
pred drugim, opipljivim izrazima ljubavi,
ili možda “ljubavi”?
Kao što možda ne ljubimo.
I molimo Isusa da otiđe iz naše sredine,
jer nam smeta njegov blagi pogled,
njegov osmjeh i dodir…
A potrebna je samo ljubav:
velikodušna, dobrostiva,
koja sve podnosi.
I gubitak svega bogatstva,
pa bila to riječ i o svinji.
duhovno duhoviti duh
Svjedočanstva & Vjera 