Samopismo.net – samo za protestante

Nedavno je u hrvatskom mrežnom prostoru osvanuo portal ”Samo Pismo – kršćanska web čitaonica”. Na naslovnici su vidljivi uglavnom kratki, sladunjavi, ali interesantni članci iz domena religije. Govori se o Isusu, grijehu, spasenju, smislu života, o nebu, paklu, đavlu, itd., te se na prvi pogled čitatelju može učiniti kako se radi o nekom novom katoličkom portalu.Međutim, o kakvom portalu se zaista radi može se zaključiti tek nakon što se počne čitati štivo iz izbornika ”Teološki članci”. Izgleda da je namjera očita, sladunjavim člancima privući što više katolika da čita ovaj portal, te ih nakon nekog vremena navući na teološke članke iz kojih vrišti krivovjerje, i tako ih zavesti. Osnivači ovog portala bili bi pošteniji da su stavili naziv ”Protestantska web čitaonica”. Osim vjere u božanstvo Isusa Krista, presveto Trojstvo, Isusovo uskrsnuće, život vječni i nadahnutost Svetog pisma vrlo je malo zajedničkog kod protestanata s vjerom prvih kršćana i Katoličke crkve. Zato je ovaj portal opasan za svakog neupućenog katolika, jer ga može odvesti u propast. Ne upozorava nas sv. Pavao uzalud: : ”Ali, ako bi vam tko – bilo to mi, bio anđeo s neba – navijestio evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet!” (Gal 1,8-9). Očito da je ovo upozorenje od životne važnosti, jer se ono ponavlja dva puta uzastopce. Martin Luther je bio nasljednik apostola (katolički svećenik), ali čim se u svom naviještanju evanđelja odvojio od Svetog oca, tj. naviještao evanđelje protivno onom od apostola, bio je ekskomuniciran.Za primjer kako ovaj portal nema puno veze s istinskim kršćanstvom, uzet ćemo samo jedan njihov članak pod nazivom:”Kako čitati Bibliju s razumijevanjem?” autora Almira Pehlića. U tom članku se spominje ”Pastor i teolog Matija Vlačić Ilirik, koji je djelovao u 16. stoljeću i koji je učio pod mentorstvom Martina Luthera, sastavio je spis koji nazivamo „Ključ Svetoga pisma“ ”. Prema pisanju portala Samo Pismo ”upravo taj spis nam govori kako čitati, učiti i proučavati Bibliju a da ona i dalje ostane Božja riječ”. Članak nadalje daje detaljne upute Vlačića o ispravnom čitanju Biblije: ”Sve poteškoće pri razumijevanju Svetoga pisma se mogu premostiti određenim pomagalima. Vlačić tvrdi da je prvo pomagalo Bog koji nas svojom milošću podučava. Drugo pomagalo je katehetsko pomagalo u koje nas mogu uputiti iskusni Kristovi službenici. Treće pomagalo je dobro poznavanje jezika Svetoga pisma, dok je četvrto upravo neprekidno proučavanje Pisma. Peto pomagalo je molitva! Šesto je osobno iskustvo teksta u osobnom životu, a sedmo je poznavanje načina pojašnjavanja Svetoga pisma; a to je teza da se Pismo tumači drugim odjeljcima unutar Pisma. Osmo pomagalo je korištenje kvalitetnih tumača i njihovih prijevoda”. I ono najvažnije dolazi na kraju: ”Svatko će, tko želi proučavati Sveto pismo, uistinu dobiti njegovo istinsko značenje, ali ne isključivo osobnim zalaganjem, već posredstvom Duha Svetoga koji je „tumač Pisma“, koji „nas uvodi u puninu istine“ ”.Prije nego li analiziramo ove ključne dijelove teksta valja nešto reći uopćeno o Svetom pismu kao jedinom autoritetu tumačenja Isusovog nauka. Kao prvo, Isus nije rekao svojim sljedbenicima da čitaju Sveto pismo, već da navješćuju (usmeno prenose) radosnu vijest: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16,15). Naime, evanđelja nisu bila još ni napisana u prvim desetljećima kršćanstva, pa se onda nisu mogla ni čitati, već je Crkva vjeru prenosila usmenim putem, kako je i dobila upute od samog Isusa. Nadalje, Isus je ovlastio apostole i njihove sljedbenike, tj. dao im je autoritet za ispravno tumačenje vjere: ”Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas prezire, mene prezire” (Lk 10,16). I danas u cijelom svijetu imamo ovlaštene (autorizirane) nasljednike apostola, to su katolički biskupi i svećenici na čelu sa Svetim ocem (a ne bilo kakvi samoproklamirani pastori i gurui), koji i dalje propovijedaju radosnu vijest. No, protestanti njih ne slušaju, već ih u svojoj oholosti preziru, jer misle da su pametniji od njih. Isus je bio jasan: ”Tko vas prezire, mene prezire”. K tomu još dodajmo da je sveti Petar upozorio da Sveto pismo nije stvar samovoljnog tumačenja (2 Pt 1,20). Apostolovi nasljednici, crkveni oci, su to vrlo dobro znali, te su brižno čuvali Svetu predaju koju su primili od apostola. Kao drugo, Biblija nije ni postojala gotovo prvih četiri stoljeća (sve do 382. kada je papa Damaz I. odredio kanon Svetog pisma), tako da se Biblija nije mogla čitati jer nije ni postojala. Kao treće, sve do izuma Gutenbergovog tiskarskog stroja, rijetko tko je mogao priuštiti si Bibliju jer je bila preskupa. Kao četvrto, sve do prije stotinjak godina vrlo mali broj ljudi je uopće i znao čitati (još i danas je u nekim dijelovima svijeta nepismenost iznad 50%). Povrh toga, treba još reći da protestantima nedostaju sedam starozavjetnih knjiga[1] koje su izbacili iz Biblije, jer se nisu uklapale u njihovu novu teologiju. Dakle, možemo zaključiti da je ovaj protestantski uradak već u samoj osnovi skroz na skroz promašen, te da je daleko od nauke koju je propovijedao Isus Krist, prvi kršćani i Katolička crkva.

Vratimo li se pak izvornom tekstu uvidjet ćemo još većih nelogičnosti i iskrivljenja Isusovog nauka. Kao prvo pomagalo pri čitanju Biblije navodi se ”Bog koji nas svojom milošću podučava”. Ovo prvo pomagalo je ustvari parafraza ključne rečenice uratka: ”Svatko će, tko želi proučavati Sveto pismo, uistinu dobiti njegovo istinsko značenje, ali ne isključivo osobnim zalaganjem, već posredstvom Duha Svetoga koji je „tumač Pisma“, koji „nas uvodi u puninu istine“ ”. Autor članka je samo zaboravio kontekst u kojem Duh Sveti uvodi u puninu istine. Naime, Isus je rekao apostolima da im ne može sad sve reći, ali da će poslati Duha Svetoga, koji će ”uvesti vas u svu istinu” (Iv 16,12-13). Dakle, Isus je obećao da će Duh Sveti uvesti u istinu apostole, one koji će voditi njegovu Crkvu, a ne bilo koga. Također je Isus obećao da njegovu Crkvu (Katoličku crkvu, op. a.) vrata paklena neće nikada nadvladati (Mt 16,18), a posebno Petru (papi) Isus je obećao nepogrješivost u vjeri (Lk 22,31-32), kako bi mogao ”pasti ovce svoje” (Iv 21,17). Tako je Isus osigurao svoju Crkvu od korupcije vjere. Ono što tvrdi ovaj protestantski uradak u potpunoj je suprotnosti od onoga što je rekao Isus i što piše u Bibliji. Uostalom, ne moramo ni otvoriti Bibliju, dovoljno je uključiti zdrav razum. Danas u svijetu postoje oko 40 tisuća protestantskih denominacija i svi oni od reda tvrde kako baš njima ”Duh Sveti pomaže u ispravnom tumačenju Biblije”. Hej, stani malo. Samo je jedna istina i jedan Duh Sveti. Činjenica je da svaka od tih 40 tisuća protestantskih denominacija drugačije tumači Bibliju. Zar Duh Sveti tumači 40 tisuća različitih ‘istina’ !? Stvarno nije potrebno puno razboritosti kako bi se došlo do zaključka kako tih 40 tisuća različitih ‘istina’ može tumačiti samo otac laži – Sotona. Mnoge protestantske sljedbe, zahvaljujući uputama ‘Duha Svetog’ promoviraju kontracepciju, istospolnost, razvod braka, pobačaj, itd. Tko pored zdravog razuma može misliti da takav nauk dolazi od Duha Svetog!? Kad bi gornja tvrdnja bila istinita to bi značilo da je Duh Sveti lažac, jer on naučava 40 tisuća različitih istina; to bi značilo da su svi oni članovi raznih kultova (Heaven’s Gate, Solar Temple, Branch. MRTC, People’s Temple) koji su iskreno željeli proučavati Sveto pismo, i na kraju izvršili kolektivna samoubojstva, dobili istinsko značenje Božje riječi!? Reći da će svatko tko želi proučavati Sveto pismo dobiti istinsko značenje putem Duha Svetoga, potpuno je netočno, što se vidi iz gore navedenih činjenica.

”Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas prezire, mene prezire”. Isto govori Isus i danas, svim ljudima, uključujući i protestante. Da pojasnimo, onaj tko sluša papu Franju, 266. izravnog nasljednika sv. Petra i katoličke biskupe, nasljednike apostola, Isusa sluša, onaj tko ih ne sluša taj ih prezire, a tko ih prezire, prezire i Isusa. Sve drugo je priča za naivne.

Ivan  Poljaković

 http://www.katolik.hr/16/07/2013

Oglasi