III. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
03. NKG – TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
NEDJELJNE PROPOVIJEDI
ČITANJA:
1Sam 3,3b-10.19; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 6,13c-15a.17-20; Iv 1,35-42
Danas bismo mogli olako pomisliti da se svećenik zabunio i pročitao nam jedan od evanđeoskih ulomaka koje nam Sveta Crkva predlaže u Došašću. No, braćo i sestre, to nije nikakava omaška ili samovolja svećenika već samo izvršavanje zadaće u Svetoj Crkvi, uostalom, kao i svake druge nedjelje.
Danas imamo pred nama Ninivu, veoma pogansku, koja prihvaća Božju Riječ i obraća se i imamo Kristov poziv ispunilo se vrijeme, približilo se kraljestvo nebesko, te,obratite se i vjerujte evanđelju. Što ovo znači danas nama ovdje i sada okupljenima?! Ispunilo se vrijeme znači da je ono vrijeme koje je tisućljećima isčekivano i po prorocima i Božjim slugama pripremano došlo. Osim ovoga koje je došlo drugoga nema, nema drugoga svijetla i drugoga spasenja; vrijeme je isteklo. I upravo kao što su ninivljani spremno i trenutačno prihvatili prorokov poziv tako i svaki od nas mora prihvatiti Kristov poziv i poći za njim, upravo kao i pozvani apostoli u Evanđelju.
Mi smo rođeni, baš u ovom zadnjem vremenu, u tom konačnom ispunjenom vremenu. U ovom ispunjenom vremenu naše kratko i sitno bivovanje mora zaslužiti vječnost samo prihvaćanjem Kristove Vesele Vijesti. Ako prokockamo ovaj trenutak, prokockali smo svu našu vječnost. Obraćenje u biblijskom smislu znači promijeniti način mišljenja i prihvaćanja, promijeniti dojučerašnji pogled unaprijed i sve one planove koje smo prije stvorili i imali. Jedino što vrijedi je vjerovati Evanđelju, upravo onako kako su ninivljani spremno prihvatili riječ proroka i obratili se – preokrenuli svoj život potpuno po prorokovoj riječi.
Sve je ovo samo puka teorija, ako mi ne želimo, zapravo, ja, prihvatiti u isti mah Kristov veoma strogi poziv. Ako se vrijeme ispunilo što čekam; poziv sam primio i moram se odazvati, jer On mi kaže da drugoga vremena neće, niti može biti.Otac Jacques Loew (Liu) je zabilježio: U dvadesetpetoj godini još sam bio nevjerik, ali sam počeo tražiti Boga. Obolio sam odjedamput, pa sam morao provesti u jednoj švicarskoj bolnici prilično vremena. Tu je bila jedna lijepa i dobra bolničarka protestantkinja, koja me je i primila u bolnicu. Uživala je bolesnicima dijeliti svoje čokoladice i kolačiće. Za svaki zajutrak ili objed ili pak užinu, ona je na jednom pladnju nosila svoje kolače, ali se jasno vidjela maramica ispod slatkoga, koju je ona sama svojim rukama u slobodnom bolničarskom vremenu navezla. Na ubrusu je bilo lijepo izvezeno –Bog je ljubav! Meni nevjeriniku je to bilo i smiješno i zabavno, ali me i prilično pogodilo: tako lijepe ovozemaljske stvari su na pladnju, a sam pladanj svjedoči Božju ljubav. Sada se tako lijepo sjećam da je u mene svaki dan pomalo ulazila ova misao da je Bog, ljubav dok sam uživao u lijepim slatkišima naše bolničarke. U životu sam zaboravio tolike i tolike stvari, ali ono malo riječi što je ušlo u mene tada nevjernika, nikada više nisam zaboravio, tako da i danas jednako osjećam da ne postoji druga istina na ovome svijetu, tako da postoji samo jedan zaključak da je Bog ljubav, da Bog postoji, da nas Bog voli i ljubi, i to je sve…
Poslije ovoga možemo samo nadodati još jednu životom potvrđenu misao Svete Terezije od Djeteta Isusa: Shvatila sam da Ljubav obuhvaća sva zvanja i pozive, da obuhvaća sva vremena i sva mjesta; ili bolje reći u jednoj riječi – ljubav je vječna. Zatoje zaključila: Ja ću u Crkvi biti ljubav. Zar ovo, brate i sestro, nije poziv za mene i tebe – Bog postoji, Bog nas ljubi, i sve je u ovome. Zar ćemo čekati da nas još netko, kada bude kasno, opominje i govori da je naše vrijeme isteklo i da se trebamo vratiti pravome putu. Sami to učinimo jer smo primili poziv i ne odlažimo odziv.
Rabin Eliezer je preporučavao svojim učenicima:
– Činite pokoru i obratite se Gospodinu Bogu našemu!
– Pitaju ga:
– Učitelju, kada se moramo obratiti, kada moramo početi činiti pokoru?
– Barem jedan dan prije smrti! – odgovarao im je.
I oni su ostali ustrajni:
– Kako može čovjek poznavati dan svoje vlastite smrti?
Zaključio je učitelj:
Onda činite pokoru svaki dan, da biste i sutra mogli umrijeti!(PrispodobeI,149)
Evo, čuli smo razmišljanje na današnju misnu poruku. Ostaje nam samo onaj jedan dio, a to je ovo s Božjom pomoću i blagoslovom provoditi svaki dan u život. Čuli smo od Jone da se to može, čuli smo od Isusovih sljedbenika koji su imali velikih poteškoća u vjeri, da se može, a na koncu nam je najpreče vjerovati Njemu, jer nam On kaže da se ispunilo vrijeme, i da je On zato i došao da pozove mene i tebe; ne samo radi poziva, već da nas povede vječnim putem, kako danas veli pripjevni psalam – pokaži man Gospodine svoje putove, povedi nas svojim stazama, istinom nas svojom vodi i pouči nas, jer mi vjerujemo i prihvaćamo da si ti naš Bog i Spasitelj. Zato Gospodine daj da te u ovom vremenu prepoznamo i budemo samo Tvoji s Tobom!
Isus poziva na obraćenje i daje opraštanje
Božanski veliki grad – dan hoda – Niniva se obratio Bogu na poziv nezadovoljnoga proroka Jone… mrzovoljnoga župnika ili kapelana… Kako bi se tek obratio da je Bog poslao “pravoga” proroka?!
fra Franjo Mabić
Svjedočanstva & Vjera 