Po Mariji k Isusu

Po Mariji k Isusu

Božjem Sinu posta Marija „prava majka” (LG 53), jer je on iz nje primio ljudsko tijelo te postao pravi čovjek. Uključno se misli: prava Božja Majka, jer je Isus osobom pravi Božji Sin. No Isus je i pravi Sin Marijin jer ga je stvarno rodila kao čovjeka. Tako se u središtu tajnovite objave dogodi da je Jedinorođenac Očev postao i Jedinorođenac Majke-Djevice.

 

Vrhunac je to svih božanskih djela u povijesti spasenja. Iznad toga vrhunca nema u svemu stvorenju ništa ni veće ni više nego samo neizmjerni Bog. Kada kardinal Berulle piše: „Djevica je majka bez oca onome koje je Bog otac bez majke” – to je posve istinito, ali ne na istoj razini rađanja. Ono što Sin prima od Majke vremenito je i ograničeno čovještvo. Utjelovljenje opravdava smion rječnik koji traži točno razlikovanje nestvorenoga od stvorenoga.

Pobožnost vjernika se najradije okreće Mariji kao Kristovoj majci. To je zdrava pobožnost, građena na istini vjere, ali i razumljiva pobožnost jer je po Mariji Bog nama postao tako blizak i drag. Blizak zato što se utjelovljenjem u Mariji Bog srodio sa svima nama, ne samo s Majkom svojom. Posta članom velike Adamove obitelji, krvno povezan sa svim ljudima. No, ne valja zaboraviti da je Marijino materinstvo prema Sinu Božjemu na vrhu svakog materinstva, posvećeno djevičansko bogomajčinstvo.

Po Mariji Isus posta ljudima veliki Brat u dvostrukome smislu: on se s nama pobratio u istoj ljudskoj naravi silazeći u Majčino krilo, da bi sebi nas pobratio u nadnaravi milosnoga posinjenja uzdižući nas k Sebi. Po Mariji se to dogodilo, zato idemo „po Mariji k Isusu” (Per Mariam ad Jesum!), jer je po Mariji on došao k nama. Marija je materinski most koja posreduje ovu predivnu izmjenu.

Antun Weisberger iz knjige “Evo ti Majke!”

Oglasi