Nedjelja – Misli o Bogu – 12. NKG (B)

maxresdefault

Kako znamo iz iskustva,da se čovjek za slamku hvata ,da bi spasio svoj život..tako mi je i zanimljivo..kako mi to uobicajeno radimo..dok je sve u najboljem redu,sve pod kontrolom…nema uzburkanog mora,nema oluja..Nema ni zaziva Isusu…jer smo dovoljno jaki da sami kormilamo svoju ladju…Ali u teskim situacijama ,na uzburkanom moru..bolje reci u uzburkanom srcu ,trazimo utjehu kod drugih” neki puta-uzaludno” ,a onda u molitvi kod Isusa.. Spasavaj me…Isuse…”Učitelju, zar ne mariš što ginemo?” (r. 38b);Moju ladju poljuljase drugi, mozda i sama kriva tome…Meni,mojoj preplasenoj dusi potreban je mir..ne,brige i sumnje,koje su uzrok ovozemaljskog dobra ,meni je potrebno ono blago,kada je Isus u mojem srcu.. i kada sve oluje utisava.”Utihni! Umukni! I smiri se vjetar…” (r. 39);Ne volim te oluje,moje slabosti,jer se osjecam daleko od Isusa,pitam se..kusnje,da li je to Bozji plan,a ja sam tu nemocna,jer ne mogu nista promjeniti.
Bog,dozvoljava..mozda je i dobro da je tako,samo sto ja nisam uvjek sa cvrstom vjerom ,i nemam dovoljno snage…strahujem..”Tada im reče: ‘Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” (r. 40);Nemam ,vjere.Umjesto da se prepustim,da mi Bog Gospodari..ja strahujem.Jedno malo svijetlo mi je dovoljno ,da mi osvjetli put i zapali iskru nade,na ovim mojim olujnim dogadjajima,padovima ,da se ne prepustim tom vjetru,da me ljulja i donosi nemir..sumnje ..Znam da je ON uvjek s nama,cak i onda kada suti..Moja ladja je u mojem srcu ,trazim GA u mojem srcu,zato potreban mi je mir..mir dusi,srcu,koji mogu da nosim drugima..Nije vazno da moje zelje budu ostvarene..vazno je da prepoznam ,ono sto ON zeli od mene..
Previse se borim sa mojim osjecajima,zabrinuta sam..da ce sve propasti,taj strah mi govori da sam daleko od NJEGA,fali mi cvrste vjere i pouzdanja o Boga Oca ,fali mi ljubavi i strpljenja,poniznosti.Sve te kusnje govore ,slabost moje vjere ,da nema dovoljno onoga sto pripada NJEMU . Da,”Gospodin je moja snaga”,ne cujem te rijeci u svakoj mojoj kusnji..da cujem,rekla bi “ma, Koga da se bojim.”Ovako samo pokazujem moje ,malovjerstvo..

O,Isuse….Zelim Ti zahvaliti za sve ovo uzburkano more,za sve kusnje jer mi one ukazuju na manjkost ljubavi i vjere.Sve sto dolazi od Boga Oca,ima dobar razlog ,zasto bas tako..Hvala, hvala za sve jer me ,drzis budnu i snazis me.
Sramim se svega,slabosti ,jer bez tebe ne mogu uciniti nista,i sto mi izostanu rijeci zahvale za pomoc . Hvala Ti sto si samnom u ladji…mojoj..Tek,kada mir udje ponovno u moju dusu,kada utihnu valovi i spoznam..da,TI si budan u ovoj mojoj uspavanoj dusi ,mogu da te uzljubim,..Snagom Tvoje Rijeci ,jacas me u dusi ,ljubavi i vjeri ,dajes mi sigurnost i mir..i NOVU NADU..HVALA TI..

Oglasi

Nedjelja – Misna čitanja – 12. NKG/B

Mk 4, 35-41

Prvo čitanje:Job 38, 1.8-11
Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.

Čitanje knjige o Jobu
Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:
»Tko li zatvori more vratnicama
kad burkajuć se navrije iz utrobe;
kad oblakom ko haljom ga odjenuh
i maglom gustom ovih ko pelenam;
kad njegovu sam odredio među,
vrata stavio s prijevornicama?
‘Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka,
tu nek se lomi ponos tvog valovlja!’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:Ps 107, 23-26.28-31
Pripjev:Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova!

Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Drugo čitanje:2Kor 5, 14-17
Novo, gle, nasta!

Čitanje Druge poslanice
svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.
Evanđelje:Mk 4, 35-41
Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Riječ Gospodnja.