Čovjek neplodne i suhe pustinje uranja u vodu one koji hoće živjeti. Ovaj savez sprženog i neplodnog pijeska s oživljujućom i hranjivom vodom sažima čitavu Izraelovu avanturu. Pustinja, to je Izlazak, dugo putovanje Izraela od izlaska iz Egipta do Obećane zemlje. Voda koja na Mojsijev udarac istječe iz stijene. Jordan koji natapa plodnu dolinu.
To je i avantura čovjeka u kušnji pustinje nesigurnosti, napuštenosti, gdje izvire žeđ za Bogom, žeđ utažena „vječnom rijekom vode žive”, o kojoj govori Otkrivenje.
Uza sve to pustinja i voda nisu ništa bez životnog daha. „Ja vas krstim vodom, ali onaj koji dolazi krstit će vas ne vodom nego Duhom”, ponavlja Ivan Krstitelj. Jer samo Isusova smrt i uskrsnuće otvaraju vrata novoga života.
Izvanredna osoba ovaj Ivan Krstitelj, kojemu je Crkva posvetila dva blagdana: 24. lipnja (njegovo poslanje) i 29. kolovoza (njegovo mučeništvo). Nije slučajno što je Ivanje najdulji dan u godini i što se pale krjesovi da se rastjera noć. „Ivan nije bio svjetlo, nego je došao da svjedoči za svjetlo”. Ima li ljepšeg svjedočanstva za svjetlost nego sunce?
Evo ga u tamnici. Bio je dosta naivan da rekne istinu čak i državnom knezu. Evo ga u verigama. Zaslužio je i nitko ga ne će osloboditi. Izgleda da je Bog stao na stranu jačih bataljuna.
Ipak čini čudesa po svojemu Sinu. Ali ta čudesa ozdravljaju nekoliko siromašnih jadnika koji nisu čisti da bi širili kraljevstvo Božje, izgleda. Još više, ova čudesa ne oslobađaju svetog proroka, bližeg rođaka i preteču dostojno počašćenog od onog koji ih čini. Nije lako beznadno čamiti u tamnici a ipak se zanimati za čudesa koja ga se osobno ne tiču.
Ali Ivan Krstitelj nije trska koju ljulja vjetar stoljeća. On vjeruje usprkos svemu. Ivan Krstitelj znade da Bog, na kraju krajeva, ima uvijek pravo. Ukratko, Ivan Krstitelj vjeruje
Skoči do sadržaja
Svjedočanstva & Vjera 