Pismo s neba

Pismo s neba

Ovo se dogodilo u jednoj dalekoj zemlji, ali ćemo mi ovdje mamu zvati Sanja, a njenog malog sina Stipe.

Skočila je na noge cim je ugledala kirurga koji je izlazio iz operacijske dvorane.
Upita: “Kako je moj dječak? Hoće li biti dobro? Kada ga mogu vidjeti?”
Kirurg reče: “Žao mi je. Učinili smo sve što smo mogli, ali vas sinčić nije izdržao.”
Puna boli Sanja reče za sebe: “Zar Bogu nije stalo? Gdje si bio, Bože, kad te moj sin trebao?”
Kirurg upita: “Biste li željeli ostati trenutak nasamo sa svojim sinom? Bolničarka može izaći
van na koju minutu prije nego ga odvezu na sveučilište.”
Sanja ipak odluci da bolničarka ostane uz nju dok se bude opraštala sa sinom. Zatim nježno prođe prstima kroz njegovu bujnu kovrčavu kosu.
” Biste li željeli pramen njegove kose?”- upita bolničarka.
Sanja kimne glavom, te je bolničarka odsjekla pramen kose i stavila u praznu vrećicu i pružila majci.
Majka reče: “To je bila Stipina ideja da doniramo tijelo sveučilistu. Uvijek je mislio na druge. Rekao
je da će nekome biti od koristi. Rekao je da njemu neće trebati dok umre, a da će
možda pomoći nekom drugom dječaku da ostane koji dan duže uz svoju mamu.”
Sanja je izašla iz dječje bolnice gdje je najveći dio vremena u zadnjih 6 mjeseci provela uz svog sina.
Uzela je Stipine stvari i krenula autom kući. Vožnja je bila teška ali još teže je bilo ući u praznu kuću.
Unijela je Stipine stvari i pramen kose u njegovu sobu. Počela je pospremati stvari i njegove autiće točno onako kako su uvijek stajali u Stipinoj sobi. Legla je preko njegovog krevetića, zagrlila jastuk i tako je plačući zaspala. Bilo je oko ponoći kada se probudila, a na krevetu kraj sebe je nasla pismo u omotnici. Čitala je pismo:
“Draga mama! Znam da ću ti nedostajati. Ali nemoj pomisliti da ću te zaboraviti, ili prestati voljeti
budući da me nećeš onako svaki čas čuti kako ti vičem VOLIM TE!
Uvijek ću te voljeti mama, svakim danom sve više. A jednog dana ćemo se vidjeti.
Do tada, ako želiš posvojiti nekog malog dječaka, da ne budeš sama, ja ću se složiti s time.
On može imati moju sobu i sve moje igračke. Ali, ako se ti odluciš za djevojčicu, njoj se
vjerojatno neće sviđati stvari koje vole dečki. Znaš, njoj ćeš morati kupiti lutke i sve što
vole djevojčice. Nemoj biti tužna dok misliš na mene. Ovdje gdje sam sada- da samo znaš kako
je lijepo. Dočekali su me djed i baka i proveli me naokolo, al će mi trebati još puno vremena dok sve vidim. Anđeli su mi super. Volim ih gledati kako lete. I, znaš sto još? Isus me je osobno poveo da vidim Boga. I, znaš što još mama? Sjedio sam Bogu u krilu i razgovarao s njim, kao da sam ja netko veoma važan. Tada sam mu rekao da bih ti volio napisati jedno pismo, da se oprostim s tobom..
i jos svašta nešta. Znaš, znao sam da to nije dozvoljeno, ali znaš što mama? Bog mi je dao papir i
svoju vlastitu olovku da ti napišem pismo. Mislim da je Gabrijel ime anđelu koji će ti donijeti pismo.
Bog mi je rekao da ti napišem i jedno od odgovora na ona tvoja pitanja: gdje je on bio, dok
sam ga ja najviše trebao..’
Bog kaže da je bio na istom mjestu gdje i ja, sa mnom, kao što je bio i sa svojim sinom,
ono dok mu je bio na križu.
On je bio baš uvijek tu, gdje je uvijek sa svojom djecom. Nego, da ne zaboravim, mama..
Nitko ne može pročitati ovo pismo, nitko osim tebe. Za druge je ovo prazan list papira.
A sada moram Bogu vratit olovku. Potrebna mu je da napiše još imena u Knjigu života.
A večeras, ja ću sjediti za stolom sa Isusom, na večeri. Siguran sam, hrana će biti slasna.
Uh, umalo sam ti zaboravio napisati, mene više ništa ne boli. Od raka nema više ni traga.
Sretan sam što više ne moram podnositi bol, a Bog ne mora gledati kako se patim.
A sada, on zove svog anđela k meni. Anđeo kaže da je ovo “posebna dostava”.
A što kažeš sada na to?

Potpisujemo se s ljubavlju
Bog, Isus i

Oglasi