Laku i blagoslovljenu Vam noć i sve nas čuvala Gospe naša

Laku noćPrije odlaska u krevet otac upita svoju djevojčicu:
– Voliš li ti svog tatu?
– Puno, tata!
– Kada me toliko voliš, poljubi me.
– Tata, večeras nema poljupca.
– Lijepo od tebe. Zašto večeras nema poljupca? Zar ja večeras
nisam tvoj otac?
– Da, tata, ti si uvijek moj otac, ali ja te večeras nemogu poljubiti jer su danas tvoja usta bila puna psovki i ružnih riječi pa su prljava.
Zacrvenio se. Zagrlio je svoju kćerkicu i prestao psovati kako bi bio bolji te da ga takvog kći sutra ne bi nasljedovala.

Nekad se pitam od koga zaista mogu naučiti nešto korisno i praktično za život,i najčešće bi to bila moja djeca,i uvijek im se divim,jer samo čista i jednostavna srca poput njihovih mogu tako bistro i hrabro ići kroz svijet,lako se dići kada padnu,tako jednostavno izreći istinu i tako lako oprostiti.

Laku i blagoslovljenu Vam noć i sve nas čuvala Gospe naša

Oglasi

Đavolov odvjetnik

Citati…Ja sam dugo bio izgubljen, i ne sluteći toga. Kad se vjera odbaci, čovjek se osjeti slobodan od njezinih strogih zahtjeva. Ali ta će sloboda jednog dana ustupiti mjesto strahu. Slobodan si doduše – ali slobodan u kaosu, u neobjašnjenom i neobjašnjivom svijetu, u pustinji iz koje bi jedino mogao pobjeći ako se utečeš u svoju vlastitu nutrinu – no upravo u njoj osjećaš potpunu prazninu. Ni na čemu u sebi ne možeš bilo što izgraditi – osim na sitnoj hridi svog ponosa, a to je ništa i zasnovano je na ništavilu… “Cogito ergo sum”, ali što jesam? Slučajna posljedica nereda, bez cilja.

… Kako se od nevjere dolazi k vjeri? Izaći iz grijeha – to je lako: kajanjem. Rasipni se sin vraća Ocu jer Otac još postoji, veza s njime nije raskinuta.  Ali u nevjeri nema ni Oca, ni veze. Kao da dolazimo od ništavila i idemo ništavilu: naša najplemenitija djela i čini nemaju značenja. Ja sam nastojao služiti ljudima i doista sam im služio; ali što su ljudi i što sam ja?… Pokušao sam zatim naći zaključivanjem svoj prvi uzrok, kao što bi se nahoče – razmišljanjem – moglo uvjeriti da ima oca…

… Kako sam opet uzvjerovao? On to jedini zna. Vjera ovisi o slobodnom izboru, u kojem Bog sudjeluje svojom milosti. Pipao sam rukama u tami, i ništa nisam našao. Molio sam ga, njega nepoznatog – i on mi nije odgovarao. Noću sam plakao što sam ga izgubio. Uzaludne suze, besplodna muka. A zatim, jednog dana, on je bio preda mnom.
Znao sam da je tu, da me stvorio, da me ljubi. Bez ikakvih riječi, bez znakova, bez gromova…”
Morris L. West, Đavolov odvjetnik, Zagreb, 1978.

Mi smo jedina Biblija

biblija (29)

Krist nema drugih ruku;
ima samo naše ruke
da i danas izvede svoje djelo.
Krist nema svojih nogu;
ima samo naše noge
da povede ljude svojim stazama.
Krist nema drugih usana;
ima samo naše usne
da današnjim ljudima prozbori o sebi.
Krist nema drugih pomagala;
ima samo našu pomoć
da k sebi dovede ljude.

Mi smo jedina Biblija
koju narodi još čitaju;
mi smo posljednja poruka Božja
ispisana riječima i djelima.
Ali ako tekst ispadne krivotvorina
te se ne mogne pročitati?
Ali ako naše ruke zaokupe
drugi poslovi, a ne njegovi?
Ali ako naše noge krenu stramputicom,
kako ih grijeh mami?
Ali ako naše usne stanu izricati riječi
kojih on ne prihvaća, nego ih poriče?

ZAR MU MOŽDA MOŽEMO SLUŽITI AKO GA NE SLIJEDIMO?

Molitva iz XIV. stoljeća

Voljela sam te, ali sam ipak POBACILA!

 

pismo mojo nerođen oj bebiPISMO MOJOJ NEROĐENOJ BEBI: Voljela sam te, ali sam ipak POBACILA!

“Ovo je priča o mom djetetu. Ovo je priča o strahu, bolu, ljubavi i gubitku ispričana intimno i iskreno. Ovo je pismo za moju nerođenu bebu:

Od svog djetinjstva, sanjala sam o savršenoj obitelji koju ću imati, nas kako sjedimo zajedno oko kamina. Zamišljala sam svoj život kao majke, češljanje tvoje kose, mirisanje tvog vrata – sve one stvari koje mame inače rade. Radovala sam se danu u kojem ću te držati u naručju po prvi put. Noć kad sam saznala da si u meni je bila najsretnija u mom životu. Odmah sam počela planirati budućnost u svojoj glavi, odjeću u kojoj ćemo te tvoj otac i ja donesti iz bolnice, boju maturalne haljine koju bi mogla nositi na svoj ples… Nazvala sam tvog oca da dođe do mene. Nekako je već znao šta ću mu reći. Mogla sam čuti kako je njegovo srce preskočilo na telefonu dok su mu suze radosnice preplavile lice. Spremali smo se započeti budućnost koju sam sanjala. I onda, stvari su se promijenile.

Tvoj je deda je imao stav o tome da tvoja majka ne smije da dobije dijete sa 18 godina. Bez ikakve karijere, financijske stabilnosti da brinem o tebi, bez mentalne zrelosti i spremnosti, pomogao mi je da razumijem budućnost sa kojom bih se suočila kao mlada majka. Podržavao me je, ali se pobrinuo da se suočim sa posljedicama svojih odluka. Vidiš, bebo, nije se više radilo samo o tome šta ja želim, ciljevima i snovima koje sam sebi postavila. Sada se radilo o tome što je najbolje za tebe. Moj život bi se vrtio oko tebe, i koliko god bi to mene ispunilo, nisam bila ni blizu toga da ti pružim ono što su moji roditelji meni pružili… Krivica mi je preplavila srce. Osjećala sam se kao da sam te iznevjerila.

Tog jutra, dok sam ulazila u kliniku, osjetila sam kako mi srce puca. Ušla sam u tu zgradu sa dvije duše u sebi, a izašla sam bez ijedne. Sjećam se da me je sestra pitala želim li čuti tvoje srce posljednji put. Rekla sam ne, ali brzo sam se predomislila. Predivan zvuk otkucaja tvog srca zaustavio je moje srce. Bila si apsolutno savršena i na trenutak kao da sam mogla čuti kako mi šapućeš na uho da me voliš. Nisam rekla tvom ocu što sam učinila, lagala sam da sam te izgubila dok sam bila na putu. Slomila sam mu srce nakon što je čuo istinu. Molim te znaj da sam samo ja odgovorna za to. Nikad mu nisam dala priliku ni da razmisli, on te je želio više nego što je želio disati.

Sada bi imala sedam godina, bila bi predivna, pametna i što je najvažnije – bila bi moja. Tako mi je žao. Žao mi je što nisam bila spremna. Žao mi je što nisam imala snage da te podignem. Žao mi je što je ispalo kao da te nikad nisam željela. Bila si željena. Još uvijek si. Još uvijek te volim. Nisam mogla ostati sa tvojim ocem. Svaki put kad sam ga pogledala, vidjela sam tebe. Svaki put kad bi on mene pogledao, vidio bi izdaju.

Kad mi se vratiš, a znam da hoćeš, sada ću ja tebi dati svoje otkucaje srca, umjesto onih koje si ti dala meni. Voljeti ću te do kraja svog života. Obećavam da ću ti pružiti sve, sa najiskrenijom ljubavlju koja postoji,

Tvoja majka”