Prokletstvo, koji su znakovi i uzroci prokletstva

PROKLETSTVO je riječ ne baš popularna u modernom jeziku. Izbjegava se čak i u propovijedima i poukama jer djeluje odviše mračno i odbojno. Ukratko: ljudi ne vole spominjati tu riječ. Ali istodobno ona je toliko jaka i stvarna da joj je u Bibliji posvećeno cijelo jedno poglavlje. Ona je toliko stvarna, da je Bog Krista učinio prokletstvom, da bi nas oslobodio prokletstva i da bi na nas sišao njegov blagoslov (usp. Gal 3,13-14).

SVJEDOČANSTVO

HtIo bi Vam se puno zahvaliti svima koji ste molili, jer jedan moj školski kolega mi se javio danas iz Njemačke… Rekao je da će sutra pitati svog šefa isto da me zaposli i da će mi pružiti stan za besplatno…

Svjedočanstvo

iskreno se želim svima od srca zahvaliti na molitvama za mog sina. Isus je uslišao naše molitve i još jednom pokazao koliko je Velik i milostiv.HVALA TI ISUSE jer si se proslavio kroz moje dijete…. A Vas nek uvijek prati Božji Blagoslov

MOLITVENA NAKANA JE BILA:

10. kolovoz 21:49
Hvaljen Isus… molim Vas da mi pomognete molitvom izmoliti Gospodina za mog sina,da ga izbavi od zla i izlije snagu Duha Svetoga na njega… Bog Vas Blagoslovio

Svjedočanstvo

Svakako pročitajte :// , Neznam kako će djelovati na vas, ali mene je dirnula do bola :/// ♥

Hvaljen Isus i Marija,
prije skoro 2 mjeseca napisala sam vam poruku koja je uspješno i objavljena da se molimo za moju sestričnu koja je tragično izgubila svoje blizance. Sada je ona mene zamolila pošto nema facebook profil da objavim priču koju je ona napisala i poruku svim ženama i curama koje žele izvršiti abortus. A priča slijedi:

Ispovijesti žena koje su abortirale

Dva tjedna nakon abortusa uhvatili su me trudovi. Zateturala sam u kupaonicu i tamo sam, s mužem pokraj sebe, porodila dio svog djeteta koji je doktor propustio izvaditi. Bila je to djetetova glava. Nakon toga budila sam se usred noći misleći da čujem plač djeteta. Još uvijek imam noćne more u kojima sam prisiljena gledati kako moje dijete trgaju na komade.

15 žena koje su napravile abortus odlučile su podijeliti svoja najosobnija i najbolnija iskustva kako bi upozorile druge na duboku bol i patnju koje dolaze kao posljedice abortusa.

„Emocionalno sam bila olupina. Osjećala sam se sljedeći dan prazno, tužno, nijemo… Znala sam da sam napravila ogromnu pogrešku. Iz sveg srca želim da sam postupila drugačije.“

Zašto sotona toliko mrzi Djevicu Mariju

Zašto sotona toliko mrzi Djevicu Mariju ( zašto biste ju trebali voljeti)

Sotona mrzi Blaženu Djevicu Mariju. U stvari, on je radio sve što je u njegovoj moći kako bi se obeshrabrila odanost prema njoj i usadila mržnja prema njoj dva tisućljeća. Jeste li ikada primijetili da su Marijine dogme, čudesa, ozdravljenja upravo najjače reakcije onih  koji odbacuju Crkvu? Čak  neki dobri katolici su suzdrzani prema Gospi, i oni osjećaju da ne bi trebalo biti previše ekstremna u našem štovanju njom.

Možda se, također pitate zašto se Crkva drži Bezgrešnu Djevicu u takvom visokom pogledu. Možda  se pitaju zašto je Bog odabrao baš Nju da ju koristi u djelu otkupljenja. Danas, ja bih htio shvatiti  zašto đavao mrzi Blaženu Majku toliko, i zašto bismo trebali biti njezini odani vitezovi.

Nosite križ oko vrata …

Nosite križ oko vrata …
Križ je snaga i spasenje …

ČISTOĆA SRCA I NAKANE

Mt 23, 23-26
Dva nova ‘jao’ iz Isusovih usta. Riječ je o vođama židovskoga naroda koji polažu veliku vrijednost na svako slovo Mojsijeva Zakona, ali ne shvaćaju ono bitno u životu i Zakonu – ljubav, pravednost, vjernost, milosrđe. U njihovoj molitvenoj praksi nema mjesta za ljubav ni prema Bogu ni prema bližnjemu. Njihova je jedina krjepost sitničavost, savršena točnost u sitnicama. A što zbog te sitničavosti i točnosti propadaju sve druge važnije krjeposti i obveze u životu, oko toga se ne brinu. Zapravo time iskrivljuju Božju sliku te samoga Boga čine neprepoznatljivim. Bog je daleko od takva sitničarenja i prakse. I ono što Isus ovdje veli, nije ništa drugo nego u novim riječima ono što su davno već kazali i i izgovorili toliki proroci.
I drugi današnji ‘jao’ govori o razlikovanju bitnoga i nebitnoga u životu. Je li čovjekova nutarnjost, njegovo srce čisto, onda je susljedno i čovjekovo djelovanje čisto i ispravno. Srce je čisto kad se usmjeri prema Božjoj riječi i volji. Isus na fin način prenosi prijepore oko čistoće posuđa na čistoću čovjekova srca. S jasnom ironijom u svome govoru izriče on radikalni sud spram čistoće, gdje više nije riječ o posuđu, nego o čovjeku, i stanje s posuđem prenosi na čovjekovo stanje, na čovjekovu unutarnjost i vanjštinu. Zato prenosi sve na etičku, ćudorednu, a ne toliko na ritualnu, obrednu čistoću.
Samo onaj tko je u srcu čist, može biti i obredno čist. Tko pak u srcu smišlja i rađa zle stvari, tko ima opake i zle misli, može on vanjštinu čistiti koliko hoće, on ostaje uprljan, nečist, sve ostaje bez učinka. Trebaju djela ljubavi – do toga je Bogu stalo, a ne do čistih posuda ili haljina. Farizejsko zalaganje za savršeno ispunjenje svih zapovijedi spram obredne čistoće u posvemašnjem je protuslovlju s onim što čine. Isus pomalo pretjeruje u svojim slikama, ali drastične slike žele nas protresti. S njime nema šale. Ti Isusovi ‘jao’ zapravo su najava suda, oni nose u sebi eshatološki prizvuk konačnoga obračuna.

Sve ima svoj stvarni smisao u Isusovu životu u kritici njegovih protivnika. Ti protivnici toliko su Isusovu osobu ozloglasili, toliko su žuči i zla protiv njega prolili, da su ga pred svijetom omrznuli i izazvali protiv njega ogorčenje. Smatraju Isusa opasnim opsjenarom, zavodnikom, i zato lišavaju i sebe i Božji puk bitne istine, lišavaju ga kraljevstva Božjega. K tome to svoje djelovanje smatraju uspjehom i misle da im se bilježi u dobro i pravednost.
Sva sitničarenja oko Božjega zakona i propisa u Isusovim su očima suvišna. Nema tu težih ni lakših propisa i zapovijedi, nema važnijih i mane važnih. Sve se mora slijevati u nesebičnu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Izostane li to, sve je uzalud. Učiniti ovo, ljubiti Boga i čovjeka, a ono ne propustiti! Isusova se riječ može shvatiti i iz one prispodobe o farizeju i cariniku na molitvi u Hramu. Kakvo je ponašanje te dvojice i tko je od njih otišao opravdan, jasno je iz Isusovih riječi (Lk 19,9-14).
Farizeji – u svome opiranju Isusovoj poruci i navještaju kraljevstva Božjega protuslove samome Božjem planu, dakle ne ljube Boga, Božji plan onemogućuju, i sa sobom i s narodom, u Isusovoj osobi. A svojim isključivanjem grješnika iz zajednice vjernika – kao carinika i sl. – kojima Bog očituje i iskazuje svoje smilovanje, koje poziva u svoju zajednicu, oni se ogrješuju o ljubav prema bližnjemu.
Isus ne utemeljuje ritualnu, obrednu čistoću, a pogotovo ne etičku, ćudorednu vanjskom čistoćom ili nečistoćom, vanjskim činima, nego čistoćom srca, čistoćom nakane. On se izdiže iznad bilo kojega vanjskoga zakona ili obreda. Isusova čistoća nije defenzivna, obrambena, nego čisto ofenzivna – njemu je manje do toga da čovjek očuva svoju čistoću – vanjsku, da se ne inficira, nego mu je stalo da čistoća postane aktivna u čovjeku, da se prenosi na druge.
Nečistoća ne dolazi izvana u čovjeka, nego izlazi iz njegova srca. Tako i čistoća. Čisto defenzivna čistoća uvijek je u obrambenu stavu, u strahu od dodira s nečistim koji bi me mogao zaraziti na ovaj ili onaj način. Zato su se farizeji i prozvali ‘izdvojenima’ (to im znači i ime, etimološki). Isus to ne želi. On se ne boji, on ima čistoću koja će druge ‘zaraziti’, koja će očistiti ono što bijaše prljavo. Njegova čistoća pobjeđuje na svakom koraku. Zato on ljude čisti, oslobađa, lišava njihove nečistoće i gube, u konačnici zapravo liječi i spasava.
Isus je zbog ovakvih svojih riječi i stava potpisao svoju vlastitu smrtnu osudu. Riječi su to zbog kojih je neminovno morao otići u smrt jer se sukobio s ideologiziranom religijom svog vremena, a pitanja koja je trajno postavljao i nabacivao te kojima je za svoga života izazivao svoje slušateljstvo, za svaku su religiju, a ne samo za onodobnu židovsku, pitanja koja se tiču srčike svake religije. Jednako i kršćanstva kao izravnog baštinika Isusove osobe i riječi. Stoga nije dopušteno ‘razvodnjavati’ Isusa, kad je u pitanju sve čovjekovo. Isus se ovim svojim stavom stavio posvema nasuprot cijelom Izraelu. Taj je narod kroz stoljeća razvio svoj kodeks ponašanja po kome su se posvema razlikovali od svih drugih naroda i podarivao im nutarnji i vanjski identitet pred poganskim okružjem ali i u odnosu na Boga.
A onaj tko se druži s carinicima, javnim grešnicima, poganima, prostitutkama, taj je u očima pravovjernika otpadnik, heretik. Isus nije samo otpadnik, nego zavodnik, koji odvodi na krivi put. Ignorira Mojsijev zakon i propise, javno se izlaže u društvu s grešnicima. I zato je logična posljedica takva ponašanja nasilna smrt… A pogotovo nakon što je javno toliko puta žigosao farizeje zbog lažne samodopadnosti, prijetvornosti, licemjerja, lažne pobožnosti te duhovnog nasilja nad narodom u ime Boga. Isus stoji na strani onih koji ne poznaju Zakon, na strani onih malenih, Jahvinih siromaha.

Fra Tomislav Pervan

“Neka bude”

“Neka bude”

Gospodine, Oče nebeski, u početku si Ti rekao: “Neka bude!” i stvoren je naš svijet. Tvoja riječ darovala nam je svjetlo, život, blagoslov.

U tišini nazaretske kuće Djevica je rekla “Neka bude!” i Tvoj Duh sišao je na nju. Tvoja božanska sila prekrila ju je sjenom otajstva. Veliki Sin Svevišnjega započeo je svoj zemaljski život pod srcem Majke. Njemu ćeš dati prijestolje i on će biti naš Kralj uvijeke. Jer Ti svaku svoju riječ obistinjuješ.

U tjeskobi i vapajima Getsemanskog vrta Spasitelj govori: “Neka bude!”. Njegov izbor i snaga je Tvoja volja, Oče, kojom ćeš ga treći dan uskrisiti od mrtvih.

Ušao je u moj svijet boli i radosti, uvjerenja i sumnji, govoreći: “Evo dolazim vršiti volju tvoju!”. Zato je Djevica pravo učinila kad je prihvatila riječ i postala Tvoja Službenica. Prepoznala je Tvojeg glasnika i rekla “Da!” Tvojoj volji.

I ja danas kažem: “Neka bude” jer sam i ja u toj volji posvećena prinosom Tijela Kristova jednom zauvijek. Neka bude ovaj dan, moj dan koji mi darivaš, i koji od početka prikazujem kao svoj prinos Tebi.

Marija