Kome je to preteško, pretvrdo, prezahtjevno, pre…

IsusKome je to preteško, pretvrdo, prezahtjevno, pre… ne mora kriviti ni sebe ni druge. Možda jednostavno još nije dovoljno upoznao ljubav koju nam je Gospodin Bog pokazao u Isusu. A takvima mi, Isusovi učenici, možemo pomoći. Mi, koji činimo Isusovo Tijelo ovdje na zemlji, mi možemo biti Isusove ruke koje grle, Isusove usne koje ljube i Isusove noge koje hitaju u pomoć potrebnima. Isusovo uho koje sluša, Isusovo oko koje vidi i Isusovo srce koje prašta. Tada će i onima oko nas biti lakše povjerovati da je Bog dobar i da ih ljubi. I tada će biti manje onih koji će odlaziti od njega.
Isus zapravo nema alternative. Odnosno, sve alternative Isusu samo su naša privremena i provizorna zamjenska rješenja do naše smrti. A po smrti više nitko ne može Isusa zamijeniti. Tada vjerujemo da će svi doći do spoznaje istine, da izvan Boga nema spasenja, i da je Isus Put, Istina i Život. Šimun Petar iako to možda nije ovako razumio, ipak je tako doživljavao Isusa. Zato ga i nije napustio, već rekao: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ Ako se čovjek pravo zamisli i nema kome drugom ići, kad ćemo jednom pred Gospodina Isusa svi morati doći. Zašto onda okolišati? Zašto se onda već prije s njime ne sprijateljiti?

Dario Tokić, karmelićanin Nastavi čitati

Oglasi

Svjedočanstvo položenog ispita

Hvala svima koji su se sjetili pomoliti za mene i hvala Sv Riti svetici nemoguceg, nakon mukotrpnog ucenja i obnove zbog jednog ispita, napokon sam ga danas polozila, hvala dobri ljudi.molim anonimno.

 

MOlitvena nakana bila je 16. rujan 23:27
Dragi moji zamolila bih, Vas da se pomolite za mene imam sutra tezak ispit zbog kojeg sam vec jednom obnavljala godinu, da mi Isus da razabranje i ucini cudo posto imam ogromnih poteskoca sa tim predmetom i profesoricom.Anonimno molim hvala od srca ukoliko me se sjetite.

– Poučne priče – OSMIJEH U ZORU

OSMJEH U ZORUFollereau je posjetio bolnicu za gubavce na jednom otoku na Pacifiku. Mjesto nepodnošljivih strahota. Živi mrtvaci, očaj, zapomaganje, rane, osakaćeni ljudi.

Pa ipak, u cijeloj toj pustoši, neki bolesni starac uspio je sačuvati žarki sjaj u očima i osmijeh na licu. Trpio je u tijelu kao i svi ostali njegovi supatnici, ali je pokazivao izuzetnu živost i ljubazno se ophodio prema drugima. Znatiželjan zbog tako čudesnog ponašanja među jadnim očajnicima, Follereau je tragao za objašnjenjem pitajući se: što je tom čovjeku davalo izuzetnu snagu, te je živio vedro unatoč svemu što ga je snašlo? Pratio ga je potajno i otkrio da svako jutro, u ranu zoru, starac odlazi na isto mjesto uz rub žičane ograde koja je opasivala bolnicu.

Tamo bi sjeo i čekao. Nije promatrao izlazak sunca, niti divote zore na Pacifiku. Čekao bi sve dok se s druge strane ograde ne bi pojavila starija žena s finim borama na licu i s očima u kojima se zrcalila blagost. Žena nije govorila. Kao da je donijela samo taj svoj tihi i neupadljivi osmijeh. Starac, ozaren tim osmijehom, također se blago smiješio.

Sporazumijevanje šutnjom trajalo je nekoliko minuta, a nakon toga starac bi se digao i vratio u kolibu. Ponavljao je to svakog jutra. Bilo je to nešto poput njegove svakodnevne pričesti. Gubavac je, okrijepljen i ohrabren smiješkom one žene, mogao podnijeti dan koji je bio pred njim. Tako iz dana u dan.

Kad ga je Follereau upitao tko je ta žena, gubavac mu je odgovorio:

»To je moja supruga!« Zatim je nakon kratke šutnje dodao: »Prije nego sam došao ovamo, ona me je kriomice liječila svime što je sama pronalazila. Vrač joj je bio dao neku mast kojom bi mi mazala cijelo lice osim djelića koji bi nježno poljubila… Ali eto, sve je bilo uzalud. Uhvatili su me i doveli ovamo. Ona je došla za mnom. Svakog je dana mogu vidjeti i po tome znam da sam živ. Zbog nje mi je život još uvijek drag.«

Bruno Ferrero

Pokušaj danas

DjecaPokušaj danas biti jednostavno dobar čovjek.
Čovjek koji je prijatelj sa svim ljudima,
dobar i ljubazan,
bez posebnih zahtjeva,
bez ikakve teatralnosti…

Čovjek koji poznaje svoje slabosti,
svoje sklonosti,
svoja ograničenja…
Nemoj izgubiti pritom svoju odvažnost.
Zaboravi sebe i podnesi činjenicu da i ti možeš biti zaboravljen…

Budi otvorena srca,
nasmješi se drugima,
nemoj izgubiti strpljivosti na radnom mjestu…

…i nemoj misliti da oni koji drugačije misle nisu normalni…

Pokušaj svojom dobrotom biti blagoslov za druge, za one koji trpe, koji u svojoj napuštenosti traže bližnjega, ruku, srce.

Želim ti

Isus Bible History 29Želim ti oči koje primjećuju male stvari
svakodnevice
i upravljaju ih k pravom svjetlu.
Želim ti uši,
koje prihvaćaju vibracije i međutonove
u razgovoru s drugim.
Želim ti ruke
koje ne oklijevaju pomagati i biti dobre.
Želim ti radost,
sigurnost, ljubav, opuštenost, sreću –
sva svojstva koja daju
da budeš to što jesi
i uvijek želiš postati –
svaki dan malo više.
Želim ti dovoljno odmora
i dovoljno sna;
rada koji raduje;
ljude koji te vole i hrabre;
ali i ljude koji te potvrđuju,
koji te potiču,
koji ti mogu biti uzorom,
koji će ti pomoći kad budeš žalostan,
i umoran, i iscrpljen…
Želim ti dobre misli
i srce koje se prelijeva u radosti.

Nedjelja – Misna čitanja – 26. NKG/B

Mk 9, 38-43.45.47-48Prvo čitanje: Br 11, 25-29
 Zar si zavidan zbog mene? Oh, kad bi sav narod postao prorok!

Čitanje Knjige Brojeva
U one dane:
Gospodin siđe u oblaku i poče govoriti s Mojsijem, uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.
Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u šator – te počeše u taboru prorokovati.
Neki mladić otrča te javi Mojsiju: Nastavi čitati