Papino pismo o jubilejskom oprostu u Svetoj godini milosrđa

Papino pismo o jubilejskom oprostu u Svetoj godini milosrđa

Vatikan, (IKA) – Papa Franjo uputio je pismo predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije mons. Rini Fisichelli o podjeljivanju oprosta tijekom predstojećeg Jubileja milosrđa. Želim da jubilejski oprost dopre do sviju kao istinsko iskustvo Božjeg milosrđa, ističe Papa. Od velike je važnosti Papina odluka da podijeli svećenicima ovlast odrješivanja od grijeha pobačaja za one koji su pobačaj počinili i skrušena srca traže oproštenje. Usto, papa Franjo, u znak hoda koji ima za cilj “povratiti puno jedinstvo” s lefebverovcima, odredio je da “svi oni koji tijekom Svete godine milosrđa pristupe sakramentu pomirenja kod nekog od svećenika Bratstva svetog Pija X. primit će valjano i dopušteno odrješenje svojih grijeha”, jer, piše Papa, ova jubilejska godina milosrđa nikoga ne isključuje.

Papina je želja, kako ističe na početku poruke, da “Jubilej bude živo iskustvo Očeve blizine, malne opipljivi dodir njegove nježnosti, da vjera svakog vjernika ojača te tako svjedočanstvo postane sve učinkovitije”.
Želim da jubilejski oprost dopre do sviju, kao istinsko iskustvo Božjeg milosrđa, koji dolazi u susret svakoj osobi licem Oca koji prihvaća i oprašta, zaboravljajući potpuno počinjeni grijeh. Da bi doživjeli i zadobili oprost, vjernici su pozvani poduzeti kratko hodočašće prema Svetim vratima, otvorenim u svakoj katedrali ili u crkvama koje odrede dijecezanski biskupi, kao i na četirima papinskim bazilikama u Rimu, kao znak duboke želje za istinskim obraćenjem. Isto tako, Papa određuje da se oprost može zadobiti u svetištima u kojima su otvorena Vrata milosrđa kao i u crkvama koje se tradicionalno priznaje jubilejskima. Važno je, objasnio je Papa, da to bude povezano, prije svega, sa sakramentom pomirenja i slavljenjem svete euharistije te popraćeno ispoviješću vjere i molitvom za Papu i nakane koje nosi u svom srcu za dobro Crkve i čitavog svijeta.
Papa misli i na one koji, iz različitih razloga, neće moći pohoditi Sveta vrata, a to su u prvom redu bolesni i stariji i samci. Za njih, ističe Sveti Otac, će biti od velike pomoći da žive svoju bolest i patnju kao iskustvo bliskosti s Gospodinom, koji u otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća pokazuje glavni put koji daje smisao patnji i samoći. Živjeti s vjerom i radosnom nadom taj trenutak kušnje, primajući pričest ili sudjelujući na misi i zajedničkoj molitvi, također posredstvom raznih sredstava društvene komunikacije, za njih će predstavljati način dobivanja jubilarnog oprosta.
Papa misli i na zatvorenike te ističe kako je Jubilej oduvijek predstavljalo priliku za veliku amnestiju kojom su obuhvaćeni oni koji su, unatoč tome što su zaslužili kaznu, postali svjesni nepravde koju su počinili i iskreno se žele ponovno uključiti u društvo i pružiti mu svoj častan doprinos. Neka sve njih dotakne na opipljiv način milosrđe Oca koji želi biti blizu onima kojima je njegovo oproštenje najpotrebnije, piše Papa ističući kako oni mogu zadobiti oprost u zatvorskim kapelama. Neka svaki prelazak praga ćelije, mislima i molitvama upravljenim Ocu, za njih bude prolazak kroz Sveta vrata, jer Božje milosrđe, koje može preobraziti srca, također je u stanju preobraziti rešetke u iskustvo slobode, piše Papa.

Molitva abecede

Neki siromašan seljak, vraćajući se kasno navečer iz tržnice, primijeti da nema kod sebe svoj molitvenik. Usred šume njegovim kolima otpadne kotač i on se uznemiri pomislivši da bi mu dan mogao završiti a da se nije pomolio.

Onda se pomoli ovako: „Učinio sam veliku glupost, Gospodine. Otišao sam jutros od kuće bez svoga molitvenika, a tako mi je slabo pamćenje da bez njega ne uspijevam izreći ni jednu molitvu.

Ali evo što ću učiniti: recitirat ću skroz polako cijelu abecedu pet puta, a ti, koji poznaješ svaku molitvu, možeš složiti od slova moje abecede molitve kojih se ne mogu sjetiti“.

Onda reče Gospodin svojim anđelima: „Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je bez sumnje najljepša, jer je izišla iz jednostavnog i iskrenog srca“.

Ja to ne želim učiniti! Majko Božja pomozi mi!

To morate znati prije donošenja odluke!

IZ DNEVNIKA RADA UDRUGE “DJETEŠCE, NA SANAŠCE!”

Klaudija: Danas pročitah u Evanđelju, u Prvoj Petrovoj poslanici: “Pa tko će vam nauditi ako budete zaneseni za dobro? Što više, blago vama ako biste i trpjeli zbog pravednosti? Nemojte se od njihove prijetnje ni zastrašiti ni zbuniti!” (13-14) Ujutro, na početku radnog vremena u naše je Savjetovalište stupila mlada djevojka, crnokosa ljepotica. Kaže da se zove Klaudija. Odvažno mi je počela pričati kako je trudna 15 tjedana i kako je za dlaku izbjegla učiniti abortus svoga već velikoga djeteta u utrobi. To se zbilo ovako: “Dečko me napustio i majka me prisilila na abortus. Dogovorila je sa jednim ginekologom-aborterom da će on to učiniti, iako sam već trudna 14 tjedana, za 5.000,00 kn. Majka me nasilno odvela u bolnicu Sv.Duh, u neki uski podrum. Tu je bilo nekoliko mladih žena koje su plakale, sjedeći na rasklimanim stolicama. Jedna je jecajući nešto pisala po zidu. Čovjek u bijeloj kuti je izašao iz jedne sobe i rekao: “Što čekate? Koja će ići prva?” Sve su se bojale i on je jednu dignuo sa stolice i povukao u sobu. Nakon petnaest minuta je izašao van i obratio se meni: “Hajde, sada uđi ti!” Ja sam došla u taj podrum, ali sam u sebi stalno ponavljala: “Ja to ne želim učiniti! Majko Božja pomozi mi!” Skupila sam hrabrost i kao da me neka sila odgurnula od njega, otrgnula sam se sa mjesta i počela trčati prema izlazu. On je vikao za mnom: “Što ti je? Ta, dogovoreno je!” Istrčala sam kao sumanuta stepenicama prema izlazu iz tog podruma, iz te bolnice imenom Sv.Duh. Nakon nekoliko sati hodanja po gradu, došla sam polako kući. U hodniku me dočekao kovčeg sa mojom odjećom i majka mi je rekla da više ne stanujem kod nje. Otišla sam kod prijateljice, koja me primila dok se ne snađem. I sada sam kod Vas, da mi pomognete, ako možete.” Mili Bože, koliko sam ti zahvalna što si spasio ovu mladu osobu od okrutnog ubojstva njezinog djeteta, kojeg su joj htjeli napraviti njezini najbliži uz pomoć liječnika-abortera, koji bi to napravio za krvavih 5.000,00 kn. Kod trećeg dolaska u naše Savjetovalište Klaudija je ispričala kako je prije par dana bila na ultrazvučnom pregledu svoje kčerkice, koju nosi. Pregledavao ju je isti taj ginekolog koji joj je trebao ubiti dijete, kada je pobjegla iz podruma bolnice. Sa smješkom joj je rekao kako nosi lijepo, zdravo dijete. Ona se naježila od toga jer ga je prepoznala i zgrozila se kada se sjetila kako je vikao za njom: “Što ti je? Ta, dogovoreno je!”. Žali što se nije snašla te mu rekla: “Pa vi ste htjeli ubiti moje dijete!”
Bosiljka Bačura, dipl.iur.
Zabilježeno 06.02.2006.

KLAUDIJA JE SAMA NAPISALA SVOJE SVJEDOČENJE:

12. Rujna 2005. godine, lijepo i sunčano poslijepodne…..Sve su terase Zagrebačkih kafića ispunjene do zadnjih mjesta. Ulice su prepune šetača. Grad naprosto vrvi životom….Jedino se moja majka užurbano probija kroz masu, ne bi li stigla u jednu Zagrebačku bolnicu u dogovorenom terminu. A ja….pratim njene korake kao kakav poslušni psić. Zaobilazimo pune čekaonice i spuštamo se niz nekakve stube. Beskonačno duge, činilo mi se. Vodile su u podrum. Mračan, prepun vlage i nebrojnih lokvi prljave vode. Zidove su obilježili nejasni crteži, raznorazni grafiti i natpisi. U kutu su nabacane potrgane stolice pored kojih stoje nekakve, naočigled isprepadane djevojke. Pozdravljam ih, ali one ne odgovaraju. Previše su zagledane u velika zelena vrata nasuprot sebe, da bi primijetile moj dolazak. Ili ih je više okupiralo što se događa iza tih vrata na kojima se, iako već izlizan, ipak razabire crveni natpis «Rađaonica». Da, moja me majka dovela da učinim abortus. Ne znam ni sama što mi je bilo strašnije u tom trenutku, prostor u kojem sam se nalazila ili onaj tupi osjećaj praznine koji je unutar mene razdirao baš svaki kutak. Vrata su se otvorila i izašao je doktor. Raščupana kosa, velike crvene oči hladnog pogleda i grube crte lica skrivene ogromnim brkovima. Ni ne gleda djevojke u kutu. Odmah prilazi mojoj mami i bez ikakvog pozdrava i rukovanja, bez odugovlačenja, izriče svoju cijenu-1500 kuna. Mama mu pojašnjava da sam ja već u 14. tjednu trudnoće. (legalan abortus je dozvoljen do 10. tjedna) Bez imalo stanke i razmišljanja, doktor mijenja cijenu. Sada je 5000 kuna. Mama je bez ikakvog pogovora izvadila novac. Zar još i plaća za moju nesreću? Doktor me ni ne pita kako se zovem, ne pita kako se osjećam. Grubo me povlači za ruku i vodi prema vratima. Ali ne!! Nisam ja ničija igračka i ne dam nikome da odličuje umjesto mene. Bog mi je poslao jedno malo biće o kojem se trebam brinuti, od toliko žena, odabrao je mene da mu budem majka.. Zar da to odbijem?! Otrgnula sam ruku, suznih očiju pogledala svoju majku, okrenula se i pobjegla s tog prokletog mjesta. Nisam ni slutila da ću, otišavši prošli mjesec na ultrazvuk, ponovo dospjeti kod istog doktora. Prošlo je pet mjeseci. Nije me prepoznao. Ali moje je dijete osjetilo strah, tugu i bijes koji je preplavio moje tijelo. Moja se djevojčica toliko uznemirila da je bilo nemoguće obaviti sve dok doktora nije zamjenio nekakav student. Čovjek koji svoje bogatstvo gradi na ubijanju male nevine dječice, sada šeta bolničkim hodnikom kao uvažen i poštovan doktor, koji je porodio mnogu zdravu djećicu. A je li ga itko pitao koliko ih je ubio? Znam da zna. Sigurna sam da ga svako ono malo srce proganja i lupa u snovima podsjećajući ga na zločin. Ja sam već pri kraju trudnoće i željno iščekujem svoju djevojčicu. Hvala svim ljudima koji su podržali moju odluku za novi život, hvala svima koji su mi stisnuli ruku i zagrlili me kad mi je bilo najteže. Bog se pobrinuo za svaki novi život i prije nego ga je stvorio. Svim mladim djevojkama bi poručila da ne dopuštaju nikome da odlučuje umjesto njih. To je vaše dijete! Samo ga vi možete zaštititi i dati mu priliku za život. I ja sam mlada. Tek mi je 19. godina, ali imam podršku od nebrojno mnogo ljudi. Bog me čuva i ničeg se ne bojim….

Klaudija
Predano u Centru 20.02.2006.

Preuzeto:  http://www.djetesce-na-sunasce.hr

 

Molitvena nakana za blizance

Prije par dana imali smo molitvenu nakanu za jednu djevojku da ne učini pobačaj,
Ovih dana otišla je na ultrazvuk i nosi blizance.
Budući da živi u “vjerničkoj” obitelji, njezinima su to dvije vrećice i nagovaraju ju na pobačaj.
Molimo svi zajedno da Duh Sveti rasvijetli pamet i djevojci i njenoj obitelji.
PS: Dragi moji katolici, pa kakvi smo to vjernici, kad se bojimo života.
Čitala sam poruku i plakala, da li je uopće to moguće da to tvoji najbliži rade, tvoja majka, otac, baka, djed ;( , da te žele ubiti dok si još malen i nemoćan. Što bi bilo da netko donese zakon da striji od toliko i toliko godiona nemaju pravo više na život, što bi onda rekli

Svjedočanstvo majke

Procitala sam post o pobacaju blizanaca i jako me potreslo! Prije otprilike godinu i pol dana ostala sam trudna s osobom u koju sam bila ludo zaljubljena, ali jako friska veza! No tada mi se cinilo kao da je smak svijeta! Plakala sam, kumila, molila…ja to ne zelim, ne zelim…ne osjecam ljubav prema tome! Ja nisam spremna, ja ne volim “to” u sebi… Decko me nije razumio, njemu je to bila divna vijest koju sam ja svojim histericnim plakanjem i negacijom unistila! Voljeli smo se, ali ja sam bila previse okupirana sobom, drustvenim zivotom, izgledom, misljenjem drugih! Otisli smo se naruciti na pobocaj u bolnicu, decko mi je rekao ako to napravimo da on vise nece moci biti samnom, jako ga je sve to potreslo….a ja sam na zalost bila najsigurnija na svijetu da je to ispravno! Grozna faza moga zivota, tako bih da se nije dogodila, prezirem sebe i svoju oholost tada! Da zavrsim pricu…na putu za posao kao da me dragi Bog prosvijetlio, ulio mi snagu….JA TO MOGU i JA TO ZELIM!

Nazvala sam ga u suzama, zovi i otkazi termin, pa kako sam bila tako glupa? Evo nas danas u braku, sa najdivnijim, najljepsim i najvoljenijim malim djecakom od 7 mjeseci! Svaki dan Bogu zahvaljujem na moja dva blagoslova, ali tesko da cu si ikada oprostiti sto sam uopce pomislila da ga ne zelim i tesko da ce suprug ikada zaboraviti moju “prvu reakciju”!!!! Kad mislis da je najgore, najteze…izade nesto toliko dobro, da bolje ne moze! Boze, kako je divno biti majka! BVB!

Anonimno

Tužno je …

Tužno je kad osobe koje poznaješ postanu osobe koje si poznavao. Kada možeš proći pored nekoga kao da nikada nije bio veliki dio tvog života. I kako si nekada mogao pričati s nekim satima, a sada ga jedva možeš pogledati.