Ja to ne želim učiniti! Majko Božja pomozi mi!

Isus - djecak62To morate znati prije donošenja odluke!

IZ DNEVNIKA RADA UDRUGE “DJETEŠCE, NA SANAŠCE!”

Klaudija: Danas pročitah u Evanđelju, u Prvoj Petrovoj poslanici: “Pa tko će vam nauditi ako budete zaneseni za dobro? Što više, blago vama ako biste i trpjeli zbog pravednosti? Nemojte se od njihove prijetnje ni zastrašiti ni zbuniti!” (13-14) Ujutro, na početku radnog vremena u naše je Savjetovalište stupila mlada djevojka, crnokosa ljepotica. Kaže da se zove Klaudija. Odvažno mi je počela pričati kako je trudna 15 tjedana i kako je za dlaku izbjegla učiniti abortus svoga već velikoga djeteta u utrobi. To se zbilo ovako: “Dečko me napustio i majka me prisilila na abortus. Dogovorila je sa jednim ginekologom-aborterom da će on to učiniti, iako sam već trudna 14 tjedana, za 5.000,00 kn. Majka me nasilno odvela u bolnicu Sv.Duh, u neki uski podrum. Tu je bilo nekoliko mladih žena koje su plakale, sjedeći na rasklimanim stolicama. Jedna je jecajući nešto pisala po zidu. Čovjek u bijeloj kuti je izašao iz jedne sobe i rekao: “Što čekate? Koja će ići prva?” Sve su se bojale i on je jednu dignuo sa stolice i povukao u sobu. Nakon petnaest minuta je izašao van i obratio se meni: “Hajde, sada uđi ti!” Ja sam došla u taj podrum, ali sam u sebi stalno ponavljala: “Ja to ne želim učiniti! Majko Božja pomozi mi!” Skupila sam hrabrost i kao da me neka sila odgurnula od njega, otrgnula sam se sa mjesta i počela trčati prema izlazu. On je vikao za mnom: “Što ti je? Ta, dogovoreno je!” Istrčala sam kao sumanuta stepenicama prema izlazu iz tog podruma, iz te bolnice imenom Sv.Duh. Nakon nekoliko sati hodanja po gradu, došla sam polako kući. U hodniku me dočekao kovčeg sa mojom odjećom i majka mi je rekla da više ne stanujem kod nje. Otišla sam kod prijateljice, koja me primila dok se ne snađem. I sada sam kod Vas, da mi pomognete, ako možete.” Mili Bože, koliko sam ti zahvalna što si spasio ovu mladu osobu od okrutnog ubojstva njezinog djeteta, kojeg su joj htjeli napraviti njezini najbliži uz pomoć liječnika-abortera, koji bi to napravio za krvavih 5.000,00 kn. Kod trećeg dolaska u naše Savjetovalište Klaudija je ispričala kako je prije par dana bila na ultrazvučnom pregledu svoje kčerkice, koju nosi. Pregledavao ju je isti taj ginekolog koji joj je trebao ubiti dijete, kada je pobjegla iz podruma bolnice. Sa smješkom joj je rekao kako nosi lijepo, zdravo dijete. Ona se naježila od toga jer ga je prepoznala i zgrozila se kada se sjetila kako je vikao za njom: “Što ti je? Ta, dogovoreno je!”. Žali što se nije snašla te mu rekla: “Pa vi ste htjeli ubiti moje dijete!”
Bosiljka Bačura, dipl.iur.
Zabilježeno 06.02.2006.

KLAUDIJA JE SAMA NAPISALA SVOJE SVJEDOČENJE:

12. Rujna 2005. godine, lijepo i sunčano poslijepodne…..Sve su terase Zagrebačkih kafića ispunjene do zadnjih mjesta. Ulice su prepune šetača. Grad naprosto vrvi životom….Jedino se moja majka užurbano probija kroz masu, ne bi li stigla u jednu Zagrebačku bolnicu u dogovorenom terminu. A ja….pratim njene korake kao kakav poslušni psić. Zaobilazimo pune čekaonice i spuštamo se niz nekakve stube. Beskonačno duge, činilo mi se. Vodile su u podrum. Mračan, prepun vlage i nebrojnih lokvi prljave vode. Zidove su obilježili nejasni crteži, raznorazni grafiti i natpisi. U kutu su nabacane potrgane stolice pored kojih stoje nekakve, naočigled isprepadane djevojke. Pozdravljam ih, ali one ne odgovaraju. Previše su zagledane u velika zelena vrata nasuprot sebe, da bi primijetile moj dolazak. Ili ih je više okupiralo što se događa iza tih vrata na kojima se, iako već izlizan, ipak razabire crveni natpis «Rađaonica». Da, moja me majka dovela da učinim abortus. Ne znam ni sama što mi je bilo strašnije u tom trenutku, prostor u kojem sam se nalazila ili onaj tupi osjećaj praznine koji je unutar mene razdirao baš svaki kutak. Vrata su se otvorila i izašao je doktor. Raščupana kosa, velike crvene oči hladnog pogleda i grube crte lica skrivene ogromnim brkovima. Ni ne gleda djevojke u kutu. Odmah prilazi mojoj mami i bez ikakvog pozdrava i rukovanja, bez odugovlačenja, izriče svoju cijenu-1500 kuna. Mama mu pojašnjava da sam ja već u 14. tjednu trudnoće. (legalan abortus je dozvoljen do 10. tjedna) Bez imalo stanke i razmišljanja, doktor mijenja cijenu. Sada je 5000 kuna. Mama je bez ikakvog pogovora izvadila novac. Zar još i plaća za moju nesreću? Doktor me ni ne pita kako se zovem, ne pita kako se osjećam. Grubo me povlači za ruku i vodi prema vratima. Ali ne!! Nisam ja ničija igračka i ne dam nikome da odličuje umjesto mene. Bog mi je poslao jedno malo biće o kojem se trebam brinuti, od toliko žena, odabrao je mene da mu budem majka.. Zar da to odbijem?! Otrgnula sam ruku, suznih očiju pogledala svoju majku, okrenula se i pobjegla s tog prokletog mjesta. Nisam ni slutila da ću, otišavši prošli mjesec na ultrazvuk, ponovo dospjeti kod istog doktora. Prošlo je pet mjeseci. Nije me prepoznao. Ali moje je dijete osjetilo strah, tugu i bijes koji je preplavio moje tijelo. Moja se djevojčica toliko uznemirila da je bilo nemoguće obaviti sve dok doktora nije zamjenio nekakav student. Čovjek koji svoje bogatstvo gradi na ubijanju male nevine dječice, sada šeta bolničkim hodnikom kao uvažen i poštovan doktor, koji je porodio mnogu zdravu djećicu. A je li ga itko pitao koliko ih je ubio? Znam da zna. Sigurna sam da ga svako ono malo srce proganja i lupa u snovima podsjećajući ga na zločin. Ja sam već pri kraju trudnoće i željno iščekujem svoju djevojčicu. Hvala svim ljudima koji su podržali moju odluku za novi život, hvala svima koji su mi stisnuli ruku i zagrlili me kad mi je bilo najteže. Bog se pobrinuo za svaki novi život i prije nego ga je stvorio. Svim mladim djevojkama bi poručila da ne dopuštaju nikome da odlučuje umjesto njih. To je vaše dijete! Samo ga vi možete zaštititi i dati mu priliku za život. I ja sam mlada. Tek mi je 19. godina, ali imam podršku od nebrojno mnogo ljudi. Bog me čuva i ničeg se ne bojim….

Klaudija
Predano u Centru 20.02.2006.

Preuzeto:  http://www.djetesce-na-sunasce.hr

 

One thought on “Ja to ne želim učiniti! Majko Božja pomozi mi!

  1. Ne znam što je tu strašnije!!! Činjenica da taj “doktor-aborter”, kako ga zovete radi abortuse, činjenica da je majka djevojke zahtijevala abortus (i još plaćala za to!!!) ili to da se navedeno radi u bolnici imenom “Sveti _Duh” !!! Da se naježiš od pomisli da netko tko upravlja bolnicom ide prolijevati nedužnu krv u bolnici tako svetog imena…a opet – utješno, jer mislim da je SVETI DUH učinio čudo i “gurnuo” djevojku van iz tog mračnog hodnika! HVALA DUŠE SVETI!

    Sviđa mi se

Komentari su zatvoreni.