Tužno je kad osobe koje poznaješ postanu osobe koje si poznavao. Kada možeš proći pored nekoga kao da nikada nije bio veliki dio tvog života. I kako si nekada mogao pričati s nekim satima, a sada ga jedva možeš pogledati.
Ne razumijem kako se možeš smijati cijeli dan, a zaspati u suzama ponoći. Kako se slike nikada ne menjaju, a ljudi u njima da. Kako možemo voljeti tako nevino, a to se može pretvoriti u mržnju tako brzo. Kako najbolji prijatelj može postati najgori neprijatelj, a kako je čudno kad najgori neprijatelj postane najbolji prijatelj.
Kako se ‘zauvijek’ pretvara u nekoliko kratkih mjeseci, za koje bi dao sve da se vrate. Kako možemo pustiti nešto za što smo nekada rekli da ne možemo živjeti bez toga. Kako ljudi koji su jednom htjeli provesti svaki trenutak s tobom, sada misle da je nekoliko minuta previše. Kako miris osobe ostaje s nama i kad osobe nestanu. Kako vas ljudi mogu izbrisati iz svog života samo zato što je to jednostavnije nego pokušati ispraviti stvari.Kako zbog nekog za koga bismo dali život sad ni ne marimo.Kako živjeti bez te osobe,a prije si ju toliko volio ???
A najviše je tužno kad će trenuci s tom osobom postati samo sjećanja ništa više…
Skoči do sadržaja
Svjedočanstva & Vjera 