Pazi na svoje korake.
Netko slijedi i tebe i tvoje korake. Ti si odgovoran. Odgovoran si jednako u Crkvi, obitelji, na radnome mjestu i u svakoj prilici, jer kršćanin se ne može biti na rate, već cijelim bićem, cijelim svojim životom.
“Otac je jedne večeri otišao u gostionicu, a da nikome u svojoj obitelji nije ni rekao. Veoma brzo ga je našao njegov sin. Kao malo začuđeno otac ga je upitao:
“Kako si me tako brzo uspio naći?”
Sin je odgovorio još spremnije:
“Jednostavno sam sa kućnoga praga počeo slijediti tvoje korake u snijegu i evo, uspio sam te naći.”
Jabuka ne pada pod krušku, nego pod jabuku. Oni koji ovise o nama slijede naše korake. Pitaj se kamo vode i kamo idu tvoji koraci? (ILI)
“Bio sam pred zatvorom u kojem je jedan zločinac osuđen na doživotni zatvor, vezan lancima za ruke i noge, jer ga se držalo veoma opasnim. Dok sam još tu bio zaustavio se jedan plavi policijski auto dovozeći nove zatočenike. Ovaj opasni je stajao pred vratima. No, gore se još sada dogodilo – iz policijskog auta je izašao još jedan uznik tako vezan lancima za ruke i noge. To je bio sin ovoga zločinca koji je stajao pred vratima. Otac i sin se susreću u lancima pred zatvorom, obadvojica radi ubojstva. Sin je podigao malo oči i hitro zatim podigao lance vičući:
“Jesi li me za ovo donio na ovaj svijet?”
Zločinac otac je sav pocrvenio i oborio glavu, naravno, bez ijedne izgovorene riječi. Što je mogao reći. Sve je tu rečeno i rekao je netko drugi.”(P.W.,Mabić/Jukić).
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.