Marijine misli – toj osobi je stvarno stalo…..

Onaj koji je zaista hrabar da vam oprosti svaku grešku, koji zna da zgazi ponos i okrene se za vama nakon toliko odlazaka,koji je toliko jak da ustane još jednom i potraži vas, koji se ne plaši da vas pozove nakon mnogih spuštenih slušalica da vam čuje glas, koji se usuđuje vas pronaći još ovaj put čak i nakon onog „ovo je definitivno zadnji put“…toj osobi je stvarno stalo.

Opaki otac, sveti biskup, neželjeno dijete

Duh Gospodnji prosvijetlio je i potaknuo sv. Erharda, biskupa regensburškoga, da pođe u Alsace (Alzas) u sjever-noj Francuskoj, pomoći jednom djetetu.
Dogodilo se to u sedmom stoljeću, oko 622. Umjesto sina, u obitelji vojvode Atticha, rodila se kći. A da tuga i žalost bude još veća, rodila se potpuno slijepa. Nesretni i razočarani, opak i zli vojvoda izdaje naredbu da se dijete ima maknuti s lica zemlje, dakle pogubiti. Njegova supruga pokušava se oporaviti kako od porođajnih bolova, tako i od dvostrukog šoka: bolesti svoje kćeri i okrutne naredbe supruga.
Obraća se jednoj svojoj vjernoj i pouzdanoj sluškinji, da se dijete što prije iznese iz dvorca i da ta sluškinja preuzme brigu za djevojčicu. Majka je bila tužna što joj kći nije krštena, ali najvažnije je da ostane na životu. Sluškinja je pošteno i časno obavljala povjerenu joj zadaću: dijete je odgajala kako je najbolje znala i umjela, kao da je njezino. Majci su tajno pristizale vijesti o djetetu, ali sve je više živjela u strahu, da možda i suprug nešto ne dozna.
I tada donosi drugu odluku: odvesti djevojčicu u samostan Palme u kojem je njezina prijateljica bila opatica ili poglavarica. Malena je tamo našla svoj drugi dom. Godine su polako prolazile, ona je jačala i rasta. I gle, na samostanskim vratima pojavio se Erhard, spomenuti biskup. Tražio je da uđe i da vidi upravo tu djevojčicu. Poglavarica mu je, sva sretna i oduševljena, dovela sada već odraslu i prekrasnu djevojku.
Božji čovjek je blagoslovio tu djevojku, sam je poučio o istinama kršćanske vjere i ubrzo svečano krstio. Dao joj je ime Otilija, kći Svjetla. Polijevajući joj glavu krsnom vodom, ušla je milost Božja u dušu njezinu, a oči su joj se otvorile i ona je progledala. Prisutni su se snebivali od čuda i slavili Boga. Krštena i čudesno izliječena Otilija svetica je Katoličke crkve, a njezin spomendan slavi se kada i dan sv. Lucije.
Iz povijesti nismo ništa naučili. I danas, čak i kod nas, mnogi odlučuju o biti i ne biti, o životu ili smrti začetih i nerođenih, nerijetko i onih rođenih. Svi bismo, po našem krštenju, trebali postati i opstati kćerima i sinovima Svjetla. Događa se suprotno, kod zdravih očiju odlazimo u tamu.

LJUBAV PREMA BLIŽNJIMA…

Osjećaji nisu uvijek u tvojoj moći.Ljubiš li, prepoznat ćeš po tome ako nakon doživljenih neprijatnosti i protivljenja, zadržiš svoj mir, a za one, od kojih si doživjela bol, moliš i želiš im dobro…
(dnevnik Sv.Faustine 1628)

podijelite mir… mir s tobom dragi izbjegli čovječe..

Dan dva: za početak ne vjerujte ničemu što pišu portali i razno razne novine. Večeras ćete opet čitati i slušati o kaosu u Belom Manastiru pogotovo na kolodvoru. Bili smo tamo i situacija je slijedeća. Naš MUP na terenu radi najbolje što može i zna, obzirom na resurse koje ima. Nedostaje prevoditelja i u tome je najveći problem. Ljudi ne znaju kuda ih se odvozi, a ima jako, jako PUNO obitelji i male djece!! Prilikom ulaska u autobuse dolazi do naguravanja, nastoji se držati red, ali je ponekad to teško. Problem postaje gori kada se netko ubaci među obitelj i tada žene plaču, djeca vrište……užas!! i desi se da obitelji budu razdvojene ne namjerno! a teško je objasniti da svi autobusi voze na isto mjesto. Eto, tako da uopće nema nikakvog terora, kriminala, ili tko zna ćega od strane tih ljudi, Ono što je jutros bilo desilo se između njih….
U stvari o ova dva dana vidjela samo jako ljubazne ljude, skromne,, umorne, preplašene. Dođu tiho tražiti pomoć, nikakav stampedo! uzmu samo što im treba i vrate ako je nešto višak. Isto tako skupljaju smeće za sobom. Eto, spominjem opet Abdulaha dečkića koji se nakon što je pokupio svoj paketić hrane vratio nam pomoć. A da vam ne govorim njegovo oduševljenje čipsom i dječjim kišobranom! A tek kad smo mu poklonili loptu smile emotikon
Kad bolje razmislim da se mi Balkanci nađemo u takvoj situaciji kao i oni mislim da bi mili 1000 puta gori! Razmislite malo, da ste krenuli na put sa svojom djecom toliko neizvjestan….
Danas su pale i sve “barikade” koje smo imale, rekle smo da nećemo plakati pred tim ljudima. Međutim jutros smo plakale i mi i majke koje smo sretali i pomagali, grlile se, ljubile djecu…..mislim da će svaka žena i majka ovo razumijeti.
Vraćena mi je vjera u ljude, upoznavši divne ljude iz BM- bračni par koji je odveo dvije obitelji na tuširanje kod njih, žene i djecu. Ljudi su prekrasni!
Koliko si samo ti ljudi ovdje sami propatili, a eto neki od njih imaju toliko dobre volje, ljubavi i razumijevanja.
Danas smo baš bili ljubav bez granica. Pomagali smo jedni drugima, Sirijci nama, mi njima i Baranja nama. Smijali smo se zajedno i plakali….

Iva Brajković

ljudi vjernici jednostavno ne žele čuti dio svete mise u kojem i ja osobno sudjelujem ako se kojim slučajem nađem na misi…. podijelite mir… mir s tobom dragi izbjegli čovječe..

najusamljenija osoba na svijetu

Osoba koja brine za svakoga i pokušava ih usrećiti je najčešće najusamljenija osoba na svijetu.