Kršćanine,
učini sve što možeš za sebe
i za bližnje,
a kad si to učinio,
ostalo prepusti u ruke Božje.
Tako nam Gospodin reče.
Poslušajmo ga!
Mi obično znamo reći: «Dosta mi je i mojih briga!» Ako se tako postavimo, ostajemo sami sa svojim brigama. Ali, ono je poziv i onima koje more različite brige: nismo sami ni kad smo u najvećim neprilikama. Uvijek ima neki izlaz, jer na nas misli Bog. On se brine za naše danas i sutra. Od Njega je i to da možemo sami sebi i drugima pomoći, a onaj tko je bespomoćan ima pravo na pomoć zdravih, kako u svojoj obitelji, tako i u društvu. To su socijalne ustanove, za koje kršćani moraju biti osobito osjetljivi: bolnice, ubožnice, vrtići, starački domovi. Kad čovjek svom svojom brigom ne može «svome stasu dodati jedan lakat» (r.27), nego sve ide svojim redom, kako je to Bog zamislio i kako on to vodi, onda je zaista svaka tjeskobna briga suvišna