Često te život natjera na tugu…
Često te život natjera na tugu… Vjetar promjeni svoj smjer pa te nosi i razvlači kao komadić neke krpe ne tražeći tvoju dozvolu. Onda takav slomljen, umoran, i šiban sa svih strana još uvijek želiš naprijed…Želiš se uspraviti… Stati na noge
koje su nekada trčale.. Tražiš i najmanji razlog… sitnicu za ponovni osmijeh i sjaj u oku..Rane spremiš od svijeta i sijaš…Širiš ljubav…Vjeruješ u sutra te gledaš kako ti svi zavide na tvojoj ljepoti …A ne znaju oni koliko je tuge u tom malom srcu te koliko snage treba za samo jedan jedini običan dan …Neka ne znaju…Neka i dalje sude knjigu po koricama…Važno je znati pored svega što boli naći način i da se voli
Svjedočanstva & Vjera 