Razgovor s Isusom

Razgovor s Isusom

Umoran sam Isuse. Sve me opterećuje…
„Ja ću te odmoriti. Ne boj se. Izdrži.“
Nesposoban sam za život, Isuse…
„Ja ću ti pomoći. Strpljiv budi. Saberi se. Sjeti se da sam ti rekao: Sve mogu u onome koji me krijepi. Nisi sam. S tobom sam. Najbliže sam ti kad ti je najteže. Nitko ti ništa ne može bez mog dopuštenja. Iskušavam te da ojačaš. Naoružaj se svaki dan iznova. Čitaj Sveto pismo i drži se mojih riječi.“
Isuse, jako sam slab i siromašan čovjek. Propast ću.
„Ne, nećeš. Vjeruj meni, svom Isusu.“

Marijine misli – ZAŠTO ME TOLIKO VOLIŠ, JESAM LI TOGA VRIJEDNA?

Pišem ti danas, Isuse, jer si učinio da shvatim koliko je velik obzor tvoje ljubavi. Što se to ponovno dogodilo u meni? Ne znam, ali opet sam tu, zajedno s tobom želim svako jutro započinjati novi dan s molitvom na usnama za našeg Nebeskog Oca. Želim cijelom svijetu klicati koliko te volim, koliko se ne bojim dok vjerujem da si uz mene. Ljudima ne mogu opisati kako se osjećam kad mi duša shvati da nisam ostavljena i zaboravljena, kad shvati da postoji netko kome je itekako stalo do mene. I ne preostaje mi ništa drugo nego dijeliti sa bližnjima ono što si mi dao, a to je ljubav. Ne želim ju držati samo za sebe. Ja ju želim da ti svima, a osobito onima koji te još nisu upoznali. Za njih želim da upoznaju tebe i tvoja dobročinstva kako bi napokon mogli prestati patiti. Zato svima poručujem da se ne boje, jer Isus je sigurno tu i kad mislite da nije. Ne dopustite da vas zemaljske stvari odvoje od Boga, stavite Boga na prvo mjesto jer će te jedino tako živjeti sretni na ovoj zemlji, i kad tad shvatit ćete da je život bez Krista samo pusto lutanje. Amen.

Tako neka bude

Marija

Marijine misli – Možda si dobro spavao

Možda si dobro spavao. Možda si naišao na dobra čovjeka pa osjećaš da si shvaćen, zaštićen. Misliš – neka tako ostane, taj mir, ta duboka radost.

A zatim opet sve odjednom postane drukčije. Kao da su oblaci zakrili sjajno sunce, tako je tebe obuzela žalost. Neobjašnjivo. Sve ti izgleda crno. I misliš da te drugi više ne vole. Tražiš razloge u nevažnim stvarima samo da bi se jadao, zavidio, optuživao. Misliš – uvijek će biti tako. A ne znaš zašto. Možda si umoran. Ne znaš.

Zašto mora biti tako? Zato jer je čovjek dio prirode, s proljetnim i jesenjim danima, s toplinom ljeta i hladnoćom zime. Jer čovjek slijedi ritam mora: plimu i oseku. Zato što je naš život neprestano ponavljanje življenja i umiranja.

Shvatiš li to, možeš hrabro dalje, pun povjerenja, jer znaš: IZA SVAKE NOĆI DOLAZI JUTRO. Rekneš li DA svemu tomu, prihvatiš li sve to, preko tih uspona i padova doći ćeš do sve veće životne dubine i životne radosti.

@Marija