Bilo je vrijeme velikog siromaštva. Otac , uvidjevši da ne može prehraniti brojnu obitelj, pozove sina i saopći mu da je vrijeme da sin krene u svijet i počne se boriti sam za sebe. On mu može samo pokloniti jednu crnu i jednu bijelu kutiju.
Kada mu bude najteže u životu, kada bude mislio da nema nikakvog izlaza iz životnih problema, neka otvori crnu kutiju. Isto tako, kada se osjeti najsretnijim čovjekom na svijetu, kada mu sve bude išlo od ruke, neka se sjeti i otvori, drugu, bijelu .
I krene sin u svijet. Kuda god krenuo, svugdje zidovi od bijede i očaja. Ne uspije naći nikakvog posla. Gladan, očajan i izmoren stane na jedan most i htjede se ubiti.Tada se sjeti oca i crne kutije. Odluči ju otvoriti.
U njoj nađe samo papirić na kojem je pisalo : I TO ĆE PROĆI.
U tom trenutku odustane od svoje nakane i krene dalje. Nakon nekoliko dana hoda naiđe na jedno imanje gdje je vladala velika tuga. Stane i zamoli malo vode. Tada sazna da je upravo umro jedan predradnik. Odmah mu ponude posao. Sretan, prione poslu i pokaže se odanim i marljivim radnikom. Zagleda se u gazdinu kćer i oni se ožene. Rodiše im se i djeca. Nakon što je umro gazda, sin naslijedi veliko imanje. Odmarajući se na terasi nakon napornog radnog dana, sjeti se svog oca i obuzme ga tuga. Da je otac barem tu, da vidi kako mu je krenulo u životu, kako je sretan. I u tom trenutku odluči otvoriti i bijelu kutiju.
Otvori ju i u njoj nađe ceduljicu na kojoj je pisalo :I TO ĆE PROĆI….
Skoči do sadržaja
Svjedočanstva & Vjera 