PETAK – SLUŽBA ČITANJA (30. NKG)

petak-sluzba-citanja-ii-tjedan-psaltiraPETAK – SLUŽBA ČITANJA (30. NKG)
II. tjedan Psaltira

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (30. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dobar je Gospodin, blagoslivljajte ime njegovo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Dobar je Gospodin, blagoslivljajte ime njegovo.

HIMAN

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Što pjevamo je bdijući.

Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.

S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.

Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.

Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.

Podijeli Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili po danu:
Bliz nam budi, Tvorce svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Milost tvoja i blizina
Miri srca prestrašena!

Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Vjernici nek tvoji krenu
Poslu dnevnom, dobrotvornom.

Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Zla se kloneč, čineć dobro
Boga svoga neka slave.

Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Spasenici nek te slave,
Živa slava Božja bili! Amen.

PSALMODIJA

Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli

Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23,49)

I.

Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.

Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.

Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

II.

Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.

Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše; *
i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.

Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

III.

Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom, †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«

Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.

Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!

Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

R. Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.
O. Za tvojom riječi pravednom.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige Mudrosti
(8, 1-21b)

Mudrost nam valja od Boga prositi

Snaga se mudrosti prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu. Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira. Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih. Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik? Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena.
Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi. Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima. Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih. Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima.
Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem. Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni. Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.
Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne da Bog – a razboritost je već bila znati čiji je ona dar – pristupih Gospodu i pomolih mu se.

OTPJEV (Mudr 7, 7. 8; Jak 1,5)

R. Pomolih se i dobih razbor; * zavapih, i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja.
O. Nedostaje li komu od vas mudrost, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. * Zavapih.

DRUGO ČITANJE: Iz Djela Balduina Kantuarijskog, biskupa
(Rasprava 6: PL 204, 451-453)

Božja je Riječ živa i djelotvorna

Živa je i djelotvorna Riječ Božja, oštrija je od svakoga dvosjekla mača. Kolika je snaga i kakva je mudrost Božje riječi, pokazuju te riječi svima koji traže Krista, a on je riječ i sila i mudrost Božja. Ta Riječ je u početku kod Oca i s njime suvječna, u svoje vrijeme očitovana je apostolima a po njima je naviještena i ponizno je vjerom primljena od naroda. To je dakle Riječ u Ocu, Riječ u ustima, Riječ u srcu.
Ta je Riječ Božja živa. Otac joj je dao da u sebi ima život kao što on ima život u sebi. Zbog toga nije samo živa, već je i život, kao što sam o sebi reče: ja sam put, istina i život. Budući da je on život, on je i živ da bude životvoran. Jer kao što Otac uskrišava i oživljuje mrtve, tako i Sin oživljuje one koje hoće. Oživotvoritelj je jer iz groba poziva mrtve i veli: Lazare, izidi! Kad se navješćuje ta riječ, glasom naviještanja daje svome glasu koji se izvana čuje glas sile, koji se iznutra shvaća, po kojem mrtvi oživljuju i tim se hvalama podižu sinovi Abrahamovi. Živa je, dakle, ta riječ u srcu Očevu, živa je u ustima propovjednika, živa je u srcu onoga koji vjeruje i ljubi. Budući da je ta riječ živa, onda je bez sumnje i djelotvorna. Djelotvorna je u stvaranju, djelotvorna u upravljanju svijetom, djelotvorna u otkupljenju svijeta. Što je od nje djelotvornije, što moćnije? Tko će izreći moći njegove, tko li mu iskazat sve pohvale? Djelotvorna je dok djeluje, djelotvorna dok se navješćuje. Niti se neplodna vraća natrag, već napreduje u svima kojima je poslana.
Djelotvorna je i oštrija od svakoga dvosjekla mača kad netko vjeruje i ljubi. Što je naime nemoguće onome koji vjeruje ili što je teško onome koji ljubi? Kad ta riječ govori, njezine riječi probadaju srce poput oštrih strijela, poput čavala ulaze duboko unutra i ulaze da prodru do u samu nutrinu. Oštrija je ta riječ od svakoga dvosjekla mača, jer više od bilo koje snage i moći može prodrijeti unutra i tananija je od bilo kakve pronicavosti ljudskog uma; svojom uzvišenošću ona je oštrija od svake ljudske mudrosti i učena govora.

OTPJEV (Sir 1, 5. 20)

R. Višnja Božja Riječ je izvor mudrosti; * iz nje izviru vječne naredbe.
O. Strah Gospodnji korijen je mudrosti. * Iz nje izviru.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

krivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast.

Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen!

OTPJEV (Iz 65, 17. 18; Otk 21, 5)

R. Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram. * Evo, sve činim novo.
O. Evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. * Evo, sve činim novo.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave O smrtnosti, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Pogl. 18. 24. 26: CSEL3. 308. 312-314)

Svladavši strah od smrti, mislimo na besmrtnost

Treba da imamo na pameti da smo dužni činiti ne svoju nego Božju volju. Tako nas je Gospodin naučio da svaki dan molimo. Stoga, kako li je neumjesno i krivo da mi, koji molimo neka bude Božja volja, ne prihvaćamo odmah njegovu volju čim nas on pozove i uzme s ovog svijeta. Opiremo se i izvlačimo te nas, poput otpornih slugu, treba žalosne i tužne privesti Gospodaru, jer nikako nećemo da spremnom voljom izađemo iz ovih okova svoje privezanosti. Dolazimo k njemu protiv volje, a htjeli bismo da nas nagradi nebeskim nagradama. Što, dakle, molimo i prosimo da dođe kraljevstvo nebesko kad nam se toliko sviđa zemaljsko ropstvo? Čemu učestalo, opet i opet, molimo i prosimo da se pospješi dan kraljevstva ako više želimo i svojskije težimo služiti ovdje đavlu nego ondje kraljevati s Kristom?
Ako svijet mrzi kršćane, čemu voliš onoga tko te mrzi, umjesto da radije ideš za Kristom koji te otkupio i koji te voli? Ivan u svojoj poslanici viče i govori te potiče da ne idemo za tjelesnim željama i ne ljubimo svijeta. Ne ljubite svijeta, ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što god je svjetsko — požuda tijela, i požuda očiju i oholost života — nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. Budimo, dakle, braćo ljubljena, neporočnom dušom, čvrstom vjerom, snažnom vrlinom spremni na svaku Božju volju! Svladavši strah od smrti, mislimo na besmrtnost kojoj idemo u susret! Pokažimo se da smo ono što vjerujemo!
Treba, braćo ljubljena, imati na pameti i dobro razmišljati da smo se odrekli svijeta te smo u njemu kao gosti i putnici. Prigrlimo dan koji nas dovodi u naš dom i koji nas izbavlja odavde i oslobađa nas svjetovnih zamki da nas vrati u raj i kraljevstvo. Ta tko ne bi iz tuđine rado odmah pošao u domovinu? A mi svojom domovinom smatramo raj. Ondje nas čeka velik broj milih i dragih; silnom željom nas očekuje velika četa roditelja, braće, djece. Oni su za svoj spas već sigurni, a za naš su još zabrinuti. Doći k njima i u njihov zagrljaj, kolika li će to biti naša zajednička radost! Koliko li je to veselje nebeskoga kraljevstva gdje nema straha od smrti i gdje je vječni život! Kakva li je to vrhunska i vjekovječna sreća!
Ondje je slavni zbor apostola, ondje kliktava četa proroka, nebrojeni narod mučenički, ovjenčan zbog slave i pobjede u boju i muci. Tu su pobjedničke djevice što su snagom uzdržljivosti pokorile požudu tijela i puti. Tu su nagrađeni milosrdnici koji su braneći i darujući siromahe, izveli djela pravednosti, te, opslužujući Gospodinove zapovijedi, pretvorili zemaljsku baštinu u nebesko blago. K njima, braćo, svom željom hitimo! Neka tu našu misao vidi Bog, neka tu odluku naše duše i vjere pogleda Krist koji će dati to veće nagrade svoje ljubavi onima koji za njim jače čeznu.

OTPJEV (Fil 3, 20-21; Kol 3, 4)

R. Naša je domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista. * On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome.
O. Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. * On će preobraziti.

MOLITVA

Gospodine, potkani svoje vjernike na hrabrost da predanije surađuju u djelu spasenja i zasluže nove darove tvoje dobrote. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi