ŠTO BI VJERNICI TREBALI ZNATI

ŠTO BI VJERNICI TREBALI ZNATI O BOŽJIM ZAPOVJEDIMA I ŠTO ONE ZNAČE ??ŠTO BI VJERNICI TREBALI ZNATI O BOŽJIM ZAPOVJEDIMA I ŠTO ONE ZNAČE ??

10 zapovijedi Božjih !
1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
2. Ne uzimaj imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
3. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
9. Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!
10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!
MIR I SVAKO DOBRO !!!
Zašto su potrebne “Božje zapovijedi”?
– kako bi nas Božji autoritet “motivirao” da živimo dobro i moralno, zato jer Bog želi da budemo dobri, jer nas je On i stvorio da nam bude “dobro” (a dobro je onako kako je to Bog planirao i stvorio, a sve što se protivi Božjim prirodnim zakonima jest zlo);
– poštujući Božje zapovjedi mi iskazujemo poštovanje Bogu i tako postajemo prijateljima Božjim, a što je vrlo važno za ulazak u vječnu slavu kod Boga;
– 10 Božjih zapovijedi ne zapovijedaju konkretno, već više općenito, baš kao što se i ustavi država ne bave konkretnim zakonima već općenito govore o pravima i dužnostima. Tako 10 Božjih zapovijedi dijelimo na 2 dijela;
– prve 3 zapovijedi tiču se našeg odnosa prema Bogu, tj. utemeljuju Božji autoritet, što je važno za utemeljenje vrijednosti svih zapovijedi;
– ostalih 7 zapovijedi tiču se našeg odnosa prema čovjeku (drugima i sebi), to je kao deklaracija o ljudskim pravima i dužnostima.

  1. zapovijed
    Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!
    Svaki zakon prvo utemeljuje autoritet zakonodavca. Naravno, ako se poštuje zakonodavca da će se poštivati i njegove zapovjijedi, tj. njegova volja. Pravi autoriteti su oni koje su ljudi prihvatili zato što su autoriteti radili za dobrobit drugih. Tako se ovdje u ovoj zapovijedi i Bog poziva na svoj autoritet jer je ljudima pomogao, tj. oslobodio ih iz egipatskog ropstva.
    a) Bog je donosioc zakona (zakonodavac) (Ja sam Gospodin, Bog…)
    b) zakon se daje kome? (nama!: …”tvoj”)
    c) ovaj se zakon proglašava prioritetom nad drugim zakonima (i nemaj drugih Bogova!, tj. onih koje bi slušali isto kao i našeg Boga osloboditelja i prijatelja čovjeka).
  2. zapovijed
    Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
    Svaki zakon obavezno naglašava kako se protivni (dosadašnji ili budući) zakoni dokidaju ovim zakonom. To je važno napomenuti kako ne bi vrijedili suprotni zakoni. Tako i ovdje, Bog se ograđuje od mogućnosti korištenja njegovim autoritetom u krive svrhe, tj. u svrhe suprotne ovom zakonu Božjem. Izustiti ime Božje znači u nečije ime djelovati ili se pod krinkom nečijeg imena “izvlačiti” ili opravdavati. Bog ne dopušta da se pod njegovim imenom rade gadosti i zla ili da se njegovim imenom (autoritetom) igramo i koristimo “uzalud” (a sve “zlo” je uzalud jer ne vodi k dobru!) Ta, tko smo mi da se smijemo poigravati Božjim autoritetom (imenom) i zakonom kojega Bog ovime donosi!
  3. zapovijed
    Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!

Ovom se zapovijedi:
– čovjeka podsjeća na njegovo Božansko dostojanstvo, te daje mu se pravo da se “odmara” u ovome svijetu (jer si mi to “možemo priuštiti”). Ovim odmorom čovjek se približava Božjem dostojanstvu (ta, djeca smo mu!), ali isto tako taj tjedni odmor nas usmjeruje k Bogu i na način da bivamo poučeni Božjem zakonu. Zato ova zapovijed ima i sljedeću važnost:
– Zakon Božji i ne bi toliko postigao u ovome svijetu kad ljudi ne bi bivali poučeni zapovjedima koje donosi Božji zakon. Zato se i naređuje dužnost poučavanja u Božjem zakonu, a ujedno i slavljenje Boga taj dan jer se tako vežemo uz Boga i njegovu volju. A to je svima nama KORISNO! Osim toga, dan odmora čovjeku je nagrada od Boga, upravo za iskazanu vrijednost kojom se čovjek taj dan posvećuje duhovnom rastu u Božjoj riječi.
– Poštivajući ovu zapovjed Bogu pokazujemo na pozitivni način da ga poštujemo i da želimo biti njegov narod njegovog zakona.
I nitko nema pravo ovu zapovjed prekršiti: pa ni car, ni kralj ni ikoja vlast nema moć rušiti ovu Božju zapovjed (kao ni bilo koju drugu).
Ovdje samo da se podsjetimo: Židovima je 7. dan bio subota (šabat), a nama je nedjelja (što bi po židovskom računanju njima bio ponedjeljak). Mi kršćani na spomen Isusova uskrsnuća koje se dogodilo na prvi dan u tjednu (po židovskom računanju, dakle to je dan poslije Šabata), mi taj dan slavimo NOVO BOŽJE STVARANJE. Naime, židovima je Šabat označavao završni dan Božjeg reda stvaranja (7. dan), a nama je po Isusu došlo novo stvaranje djece Božje po Duhu Isusa Krista snagom argumenta Isusova Uskrsa. Zato taj “novi dan u tjednu” kada je Isus uskrsnuo nama postaje novim Božjim danom, jer Isus je nama tolika prekretnica u odnosu prema Bogu da se to odrazilo i na dan koji se posvećuje Bogu. Dakle, nedjelja (ne-djelati jer se posvećujemo Bogu) je spomendan na Isusa i njegovo Uskrsnuće i njegovo Evanđelje o dobrom Bogu Ocu.
4.zapovijed
Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!

Htjeli mi to ili ne, ali obitelj je temeljna jedinica ljudskog društva. Čovjeku nije svojstveno biti jedinka, već član zajednice! A obitelj je biološko i afektivno i intelektualno itd. najoptimalnija sredina za pojedinca jer je “prikladna pojedincu” da se on može razvijati u svoj punini. Obitelj je kao “rampa svemirske rakete” koja čovjeka drži, usmjerava u svijet, te konačno lansira kad je čovjek spreman.
Ovom zapovijedi nam Bog daje na znanje:
– obitelj ima svoje dostojanstvo koje prvo moraju poštivati djeca! (Jer normalno je da roditelji vole svoju djecu, ali problemi nastaju u poštivanju roditelja od strane djece. I da bi se i ta spona utvrdila, Bog je svojim autoritetom utemeljuje.)
– ni Božje zapovijedi ne bi mogle zaživjeti da ih roditelji po svom odgoju ne usađuju djeci. A da bi se to ostvarilo, djeca su dužna poštivati roditeljski odgoj koji ih vodi u “bolje sutra” (tj. “da dugo žive i da im pritom bude dobro na zemlji”)
Ne poštujući svoje roditelje, ne poštjemo ni Boga koji nam je dao te roditelje. Jer nismo se mi sami “rodili” i zato imamo obvezu poštivati roditeljsku i Božju životvornu ulogu.

  1. zapovijed
    NE POŽELI NIKAKVE TUĐE STVARI!
    Deseta zapovijed pogađa sam korijen svih grijeha, zabranjujući sebične
    želje iz kojih proistječu grješni postupci. Onaj tko, pokoravajući se Božjem
    zakonu, pazi da čak i ne poželi nešto što pripada drugome, neće sagriješiti
    prema svojim bližnjima i učiniti im krivo.
    Sotona neprestano pokušava pobuditi u ljudima svjetovnost, pohlepu i
    škrtost kako bi im upropastio dušu i omeo Božje djelo. Gospod nastoji razviti
    u nama zahvalnost i darežljivost. Želi nas osloboditi od sebičnosti koja Ga
    tako vrijeđa jer je toliko suprotna Njegovu karakteru.
    Moramo posebno nastojati gledati na dobrobit drugih – ne zavidjeti im,
    ne iznalaziti im greške, ne stavljati primjedbe na njih i ne prikazivati ih u
    krivom svjetlu, već držati se stroge pravednosti u svemu, prema našoj braći i
    prema svima s kojima imamo bilo kakve odnose… Kristov duh navest će
    Njegove sljedbenike da se brinu ne samo za svoj uspjeh i napredak, već da
    budu zainteresirani i za uspjeh i napredak svoje braće.
    đ

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: