LEGENDA O PAMETI I SRCU

LEGENDA O PAMETI I SRCU

Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.
Prvo im je odlučio podijeliti pamet. Trudio se udijeliti im odmjerenu količinu, jer je slutio da bi im i odviše i premalo pameti u životu moglo naškoditi. Pritom nije ni pomislio da bi se moglo dogoditi da neki u red stanu i po nekoliko puta, neki nijedanput smatrajući da im takvo što i ne treba, te da neki zakasne, jednostavno zbog toga što su se zapričali s nekim, zaigrali se ili su iz nekog drugog razloga nehotice propustili navrijeme stati u red.
Kad su oni koji su zakasnili došli pred Boga, Bog ih je ljubazno saslušao. Bio je zbunjen jer nije znao kako bi im pomogao.
– Evo, ostalo mi je još posve malo pameti za podjelu – reče im – Potrudit ću se da svakome od vas dopadne barem ponešto. Istina, neću vam je moći dati onoliko koliko bih htio, ali dat ću vam što mi je preostalo, sve do zadnje mrve. No, pokušat ću vam to nadoknaditi na neki način.
Kad je počeo dijeliti srce, prvo je pozvao one koji su zadnji došli na red pri dijeljenju pameti. I jer je bio siguran da bi zbog premalo srca čovjek kroz svoj život mogao proći kao da ga nije ni bilo, a nije bio siguran što će se dogoditi bude li im dao odviše srca, reče im:
– Želite li, dat ću vam više srca. No, ne znam hoće li vam zbog toga u životu biti lakše ili teže. Ali dat ću vam od svoga vlastitoga srca jer ne znam što bih vam mogao dati bolje od toga.

Stjepan LICE

Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,

Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina.

OPROSTITE, NISAM VAS VIDIO

OPROSTITE, NISAM VAS VIDIO

Neki siromašan čovjek je ulicom nosio vreću brašna te slučajno očešao lijepo odjevena gospodina. Ovaj sastane i opsuje mu Boga. Siromašak se mirno okrene i reče :
-Gospodine, ili se vladaj kako si odjeven pa ne psuj ili svuci to sa sebe, odjeni u prnje pa budi prostak kako i govoriš!
.
Netko bi rekao “lijepo naše horvatko jezik”, što već ima prizvuk sarkazma i aludira na mađarski. Ali što bi naginjalo na kineski, jer Splitom šeću dva Kineza i razgovaraju – kineski, kako bi drugačije?
Ipak, malo-malo pa izgovore nekoliko hrvatskih riječi. Na našu sramotu njih su prvo naučili, jer ih najčešće čuju.
Razgovaraju kineski, a psuju – dakako, hrvatski!