I crne ovce daju mlijeko i vunu

I crne ovce daju mlijeko i vunu

Možda te nazivaju crnom ovcom.
Možda plešeš izvan takta.
Možda si svuda neugodan.
Možda nikom ne daješ pravo.
Možda svatko ima nešto ti prigovoriti.
Možda se i sam osjećaš kao crna ovca
možda si sam neugodan i nezgrapan.

VJERA je predanje

VJERA je predanje, ljubav i povjerenje darovano osobi Isusa Krista

Živimo u jednom suvremenom društvu koje se razvija na svim područjima zapanjujućom brzinom. Živimo u jednom svijetu današnjice koji se u mnogome razlikuje od svijeta jučerašnjice. Kažu da je ova zadnja četvrt stoljeća više preobrazila svijet negoli dvadeset prijašnjih stoljeća. Te nagle promjene izazvale su nesnalaženje, zbunjenost, razne krize i dovođenje svega u pitanje…

Kriza je znak ovoga našeg vremena. –
Kriza nije znak propasti, nego znak (preispitivanja), odluke
Činjenica je da mi danas živimo u vremenu koje proživljava ozbiljnu krizu…
Krize susrećemo na sve strane i u svim područjima ih ima. Bez imalo pretjerivanja može se reći da svijet nikada nije bio u većoj krizi nego danas. Ta kriza kao da je postala znakom ovoga našeg vremena.
Na poseban način kriza vjere kao da je znak našega vremena. Kriza vjere u čovjeka. Ali još više i izrazitije kriza vjere u Boga. Nema više onih mirnih vremena… kad se moglo mirno i spokojno živjeti i vjerovati.
Nešto što se prije samo po sebi razumijevalo, što je bilo na neki način razumljivo i prirodno, danas je predmet odluke, danas je u krizi.
Da se razumijemo: kriza nije isto što i propast. Ona ne mora značiti ni slijepu ulicu.
Ako se kaže kako je nešto u krizi, time kao da se želi reći da neke stvari ne idu više svojim uhodanim tijekom. O onome što se prije samo po sebi razumijevalo, sada treba odlučiti i poći novim putem, nadvladati teškoće koje su se ispriječile na putu jer to više ne teče redovitim tijekom. Sada treba tražiti novi izlaz, nešto u sebi i oko sebe mijenjati, pojedine stvari bolje vrednovati… Dobro je netko rekao da smo željeli živjeti bez života, i htjeli se spasavati bez spasa. Za nas kršćane to znači da smo kanili biti kršćani bez Isusa Krista.
“Zato, ako se kaže da je danas vjera u krizi, zapravo se naznačuje današnja nezaobilazna potreba da se vjera osobno i svjesno začne i da živi. Da onaj koji vjeruje, bude u stanju vjeru iz svojih vrela kao svoju opravdati. Da mu je ona doista vlastiti, istinski posjed, osiguran vlastitom odlukom, a ne košulja jedne – makar i drevne, društvene tradicije – koja se oblači jer ionako ničega drugog nema” (dr. Vjekoslav Bajsic).
Kriza vjere, dakle, nije neko zlo. Nije nešto čega bi se trebalo bojati. Ona je samo poziv na uzbunu. Poziv da se malo zamislimo nad svojim kršćanskim zvanjem:
Kako stoji s mojom osobnom vjerom?
Je li čitav moj život protkan vjerom?
Drugim riječima, živim li iz vjere? Koliko se kao istinski vjernik trudim oko toga da pomažem svojim životom u spasavanju ovoga svijeta koji nam je Krist povjerio?
Kriza je prije svega poziv na temeljito obraćenje, na korjenito prihvaćanje evanđelja – radosne vijesti spasenja. Ona je svima nama poziv da sa svoje strane učinimo sve kako bismo i danas čuli Božji glas. Kako bismo živjeli od njegove Riječi i od samih izvora milosti – svetih sakramenata.

Fra Petar Ljubičić

Božji anđeo

Odvoji pet minuta da pročitaš ovaj tekst. Znam da je vrijeme novac, ali ovo je isplativa investicija (usput – 5min na internetu i nije baš preskupo:-)

ZAMISLI:

Zamisli da je ovoga trenutka Božji anđeo pokraj tebe…
Tišina….
Budi miran i prisjeti se svih problema koje bi htio rješiti.
Sve što te tišti, sve što te čini nesretnim, što te deprimira, zabrinjava…
Čak i svoj strah od budućnosti, strah od toga da ćeš učiniti nešto pogrešno, da ćeš izabrati krivo. Razmisli ovaj tren baš o svemu.

Otvori svoje srce i zamisli da predaješ sve to sada Bogu.

Upotrijebi svoje ruke kao sredstvo prijenosa. Zamisli to uručivanje sada – kao netko tko nosi vrlo tešku torbu drugoj osobi da joj ta osoba ponese taj teret.

A sada, zamisli sve dobro što bi htio da ti se dogodi, za čim čezneš
ili pomisli na nešto lijepo što ti se već dogodilo u tvome životu…

Svih trenutaka sreće, radosti, prijateljstva, uzbuđenja, mira, ljubavi…

Smjesti to sve u svoje ruke, onako u mislima, i učini taj korak da to čvrsto zadržiš u svom srcu, kao netko tko čuva svoje dragulje u maloj kutijici. Smjesti to blago duboko u svoje srce i zahvali – zahvali iskreno i s puno vjere i pouzdanja.
Budi zahvalan za sve dobro što ostaje i sve loše što odlazi.

Sada pogledaj svoga anđela kako nosi tvoje molbe Bogu