Don Damir Stojić o tzv. Trećoj fatimskoj tajni

Gospa Fatimska Don Damir Stojić o tzv. Trećoj fatimskoj tajni koja kruži netom

Poštovani,
Htio bih Vas upozoriti da uvijek budete oprezni prema “objavama” koje
kruže Internetom, osobito prema onima koje anonimno proglašavaju skori
kraj svijeta. Isus nam u Evanđelju vrlo jasno govori: “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.” (Mk 13,22). Stoga spekuliranje datumom kraja svijeta uvijek predstavlja neki oblik samovoljne interpretacije. Povijest nas je naučila da je takvih pokušaja već bilo na tisuće i kao što vidimo – svaki put su se pokazali pogrešni. (U protivnom smo očito i Vi i ja zaboravili otići na “svršetak svijeta”).

Iako je ovaj mail o “Trećoj fatimskoj tajni” samo jedan u nizu apokaliptičnim i kvazi-kršćanskih mailova, podigao je više panike nego inače. Možda su tome uzrok u zadnje vrijeme općenito proširena nagađanja o kraju svijeta, poduprta navodnim analizama mayanskog
kalendara koja kraj svijeta stavljaju u 2012. godinu. Preporučujem da na ove (i mnoštvo drugih sličnih mailova!) odgovorite tipkom “delete” umjesto “forward”. Osobito negativan element u svemu ovome je to što se pod izlikom pobožnosti i navodne moralne obveze evangelizacije i
obraćenja zapravo šire posve neracionalan strah i krivi oblici pobožnosti. Iako su “Gospa”, “krunica”, “križ”, “Isus”, vjerojatno najčešće riječi koje se spominju, tekst je općenito vrlo krivo (i
krivovjerno!) intoniran. Kada podrobnije analiziramo strukturu izlaganja, vidimo da je ono čitatelja usmjerava na posve krivi trag.

Nekoliko aspekata je vrlo problematično:
1) rađanje straha i nevjerice
u čitatelju koji stječe dojam da je ovaj e-mail jedina i nužna poruka
spasenja;
2) krivo predstavljanje pobožnosti koja je u ovom slučaju
samo rezultat straha od propasti;
3) pozivanje na autoritet svetaca i
Svetog pisma da bi se poduprli krivi nauk i laži koji e-mail širi.
Dakle, kao što ste vidjeli, poruka iz mail-a se želi nametnuti kao
nužan uvjet za preživljavanje (“Svi će zli duhovi će se kretati okolo
i biti slobodni, radeći štetu svim onim dušama koje nisu željele
slušati ovu poruku i onima koji se nisu htjeli pokajati.”), što nije
nimalo u skladu s vjerskim naukom. Osobito oholo prenaglašavanje
vlastite uloge autor ove poruke ističe u retku: “Papa i Biskupi sada
čekaju novu poruku koja govori o pokajanju i molitvi.” Kao što
Katekizam Katoličke Crkve jasno kaže, Krist nam je donio puninu objave
i sve ono što nam je nužno za spasenje sadržano je u pologu vjere koji
se u Crkvi čuva već stoljećima. Privatne objave (osobito besmislice
kao što je ova!) ne spadaju u taj polog. Čak i kada neki sveci imaju
autentične privatne objave, o njima konačni sud opet daje Crkva,
prepoznajući u njima već primljeni Kristov poziv. One ga dakle ne
dopunjuju, već ga samo ponekad pomažu jasnije aktualizirati u
određenom povijesnom trenutku. Dakle: nikada i ni u kojem slučaju niti
jedna privatna objava ne može steći status dokumenta koji vjernike
obvezuje na poslušnost. A stav da papa i biskupi iščekuju neke nove
poruke da bi saznali o pokajanju i molitvi je posve kriv.

Osim toga, vrlo slikovitim opisima (navodnih!) događanja i radnji
tekst želi ostaviti dojam autentičnog viđenja, a mnoštvom prijetnji u
čitatelju pobuditi strah i paniku te moralne skrupule. Štoviše,
pobožnost koja se želi proširiti ne proistječe iz pravih pobuda već iz
bojazni, te je izmiješena s mnoštvom elemenata na granici magije.
Najočitije se to vidi u pozivu na nužno “pripremanja svetog oltara s
križem” da bi se ostvarila komunikacija s Bogom. Svaki iole poučen
kršćanin trebao bi znati da oltar ne spada na privatnu već zajedničku
pobožnost i da njegovo posvećenje u Crkvi vrši biskup, posebnim
obredom. Dakle, “sveti oltar” nije dio kućnog inventara, već Crkve
koja na njemu slavu euharistiju. Jednako tako, oltar nije uvjet za
komunikaciju s Bogom koji nadilazi i vrijeme i prostor. Molitva
krunice na koju se poziva ne odgovara nijednom tradicionalnom modelu
jer se slična molitva “Oprosti nam naše grijehe…” ne moli iza svake
Zdravomarije, već iza svake desetice, itd. Postoji još mnoštvo
dijelova u e-mailu koji su, slično kao i navedeni, zapravo
konstruirani na vrlo varljiv način.

Dok se na prvo čitanje može steći
dojam da se radi o pozivu na razvijanja pobožnosti, dubljom analizom
uviđamo da su motivi i načini na koje se to čini posve krivi. Među
krivim namjerama nalazi se i pozivanje na autoritet Blažene Djevice
Marije, vidjelice Lucije i pokojnog pape Ivana Pavla II. s ciljem da
e-mail ostavi dojam provjerenosti i crkvenosti. Prava istina je posve
suprotna jer niti jedno od imena nije upotrjebljeno istinito. Crkva je
već davno objavila tekst poruka iz Fatime i on nije nikakva tajna,
štoviše javno je dostupan na službenim vatikanskim stranicama
(popraćen preslikama izvornih rukopisa). Oni koji se za njega
interesiraju mogu ga pročitati na stranici:
http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20000626_message-fatima_en.html
O tome da ne postoji nikakva “dodatna” fatimska tajna pisano je već
prije nekoliko godina povodom izdavanja knjige “Posljednja vidjelica”,
kardinala Bertonea:
http://www.katolici.org/faq.php?action=c_vidi&id=10349

Ne smijemo svaki tekst koji intenzivno spominje sveta imena odmah
shvatiti kao dobronamjeran. Svati Pavao upozorava da se “sam Sotona
prerušuje u anđela svjetlosti” (1Kor 11,14). Sve u svemu, mislim da bi
najbolja poruka povodom ovog pisma i u kontaktu s mnoštvom poruka koje
svakodnevno primamo bila Pavlova rečenica iz prve poslanice
Solunjanima: “Sve provjeravajte, dobro zadržite, svake se sjene zla
klonite” (1 Sol 5,21-22). Kršćani bi stoga itekako trebali vježbati
svoju vlastitu prosudbu, jačati vjeru poduprtu razumom. To nam je
zadatak osobito danas, u vrijeme Interneta, kada doista nije teško
doći do velikog broja pouzdanih informacija. Potičem Vas da se ne
plašite nikakvih budućih apokaliptičnih e-mail poruka. Neka one budu
povod na dublje istraživanje i rast u vjeri!
Inače, “kraj svijeta” za kršćane nije nikakav tragičan događaj.
Posljednja vremena zapravo su započela Kristovim navještajem. Na više
mjesta u evanđeljima čitamo kako je Kraljevstvo Božje već među nama.
Ono je već tu, ali ne u potpunosti. Tako svi mi živimo u posljednjim
vremenima, a kršćanska nada se živi u tom procjepu između “već”, ali
ne “sasvim”. Dana nam je prilika da Kraljevstvo Božje proširujemo i
gradimo. Rani kršćanski spisi nas poučavaju kako to vrijeme do
ponovnog Kristovog dolaska treba biti ispunjeno iščekivanjem, a ne
strahom.