SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (01. DOŠ)

Lk 5, 17-26
 
POZIVNIK
 
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
 
Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište
 
Ant. Evo uskoro dolazi Kralj Gospodin – dođite, poklonimo se!
 
Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.
 
Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.
 
»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«
 
»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama − *
on je Kralj slave!«
 
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
 
Ant. Evo uskoro dolazi Kralj Gospodin – dođite, poklonimo se!
 
HIMAN
 
Božanska Riječi, rođena
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
 
Rasvijetli naše pameti,
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
 
Kad potom dođeš, Suče svet,
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
 
Ne pusti da nas vitlaju
Oluje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
 
Sa Ocem Sinu vječnomu
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
 
PSALMODIJA
 
Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu
 
Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).
 
Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.
 
Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.
 
U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.
 
Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.
 
Ps 132 (131). Božje obećanje domu Davidovu
 
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).
 
I.
 
Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
 
Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao snazi Jakovljevoj:
 
»Neću ući u šator doma svog, *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustiti snu na oči, *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«
 
Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!
 
»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lice pomazanika svoga!«
 
Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
 
II.
 
Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
 
Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.
 
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«
 
Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
 
Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.
 
Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«
 
Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
 
R. Dođite, gledajte djela Gospodnja.
O. Divote koje na zemlji učini.
 
SLUŽBA ČITANJA
 
PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Izaije
(21, 6-12)
 
Čuvar navješćuje razoren je Babilona
 
Gospodin mi ovako reče: »Idi, postavi stražara! Što vidi, nek javi. Vidi li konjanike, jahače udvojene, jahače na magarcima, jahače na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!«
A stražar viknu: »Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, čitavu noć na straži prostoj im.« I gle, dolaze konjanici, jahači udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: »Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše.« Omlaćeno žito, čedo gumna moga, što čuh od Gospodina nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam! Proroštvo o Edomu. Viču mi iz Seira: »Stražaru, koje je doba noći? Stražaru, koje je doba noći?« Stražar odgovori: »Dolazi jutro, a zatim opet noć. Hoćete li pitati, pitajte, vratite se, dodite!«
OTPJEV (Otk 18, 2. 4. 5)
 
R. Povika Anđeo iza glasa: Pade Babilon veliki. I začujem drugi glas s neba: * Iziđite, narode moj, iz njega da ne budete suzajedničari grijeha njegovih.
O. Grijesi njegovi do neba dopriješe, i spomenu se Bog zločina njegovih. * Iziđite.
 
 
DRUGO ČITANJE: Iz rasprave O prednostima strpljivosti, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 13 i 15: csel 3, 406-408)
 
Što ne vidimo, tomu se nadamo
 
Spasonosna je poruka našega Gospodina i Učitelja: Tko ustraje sve do konca, taj će se spasiti. I opet: Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ćete biti moji učenici, i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi. Treba ustrajati i izdržati, predraga braćo, da pošto smo pripušteni k nadi istine i slobode, mognemo prispjeti i k samoj istini i slobodi; jer upravo to što smo kršćani jest stvar vjere i nade, a da ta vjera i nada mognu doći do svog ploda, potrebno je strpljenje. Jer mi ne idemo za sadašnjom slavom, nego za budućom, kako nas i apostol Pavao upozorava riječima: U nadi smo spašeni. A nada koja se vidi nije nada: jer što tko vidi kako da se tomu i nada? Ali ako se nadamo onomu što ne vidimo, u čekanju ustrajemo. Čekanje je i strpljenje potrebno da ispunimo što smo počeli biti te u Božjoj nagradi dobijemo ono čemu smo se nadali i vjerovali.
Napokon, na drugom mjestu isti Apostol potiče i uči pravednike, one koji rade i s rastom Božjih kamata spremaju sebi blago na nebu, da budu i strpljivi, te im govori: Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, napose onima koji su nam po vjeri domaći. A čineći dobro nemojmo šuštati, jer ćemo u svoje vrijeme žeti.
Upozorava da ne bi tko u djelu s nestrpljivosti posustao, da ne bi koga odvratile ili svladale napasti, pa da odustane nasred puta hvale i slave te mu propadne prošlost, jer se prekida dovršenje onoga što bijaše započeto.
Konačno je Apostol govoreći o ljubavi s njome povezao podnošljivost i strpljivost; on veli: Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne nadima se, ne srdi, ne misli zlo, sve voli, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Time pokazuje kako ona može ustrajati postojano, jer znade sve podnijeti. I na drugom mjestu veli: Podnosite jedni druge u ljubavi, nastojeći sačuvati jedinstvo duha u povezanosti mira. Dokazao je kako se ne može sačuvati ni jedinstvo ni mir ako braća ne podupru jedan drugoga uzajamnom podnošljivošću i ako uz pomoć strpljivosti ne paze na povezanost u slozi.
 
OTPJEV (Hab 2, 3; Heb 10, 37)
 
R. Na kraju će se pojaviti, neće prevariti. * Čekaj ga jer odista će doći i neće zakasniti.
O. Još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će. * Čekaj ga.
 
 
MOLITVA
 
Bože, ti si poslao na svijet svoga Sina jedinca da ljudski rod oslobodiš starog ropstva; mi čekamo njegov dolazak: nagradi nas pravom slobodom! Po Gospodinu.
 
 
ZAKLJUČAK
 
R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

 

Oglasi