Jedna priča

Jedna priča
Nikamo nećeš ići… – Kći je uzela otrov da uguši savjest –
Osmogodišnja kći molila je majku: “Majko, pusti me danas u crkvu. Želim biti na misi i primiti Isusa u svetoj pričesti.” Majka je odvratila: “Nikamo nećeš ići. Moli kod kuće, ako hoćeš i čitavi dan.”
“Ali, mamice, kod kuće nemamo Isusa” – odgovori joj dijete tužno.
“Dopusti mi ići, mamice, molim te, jer tako žarko želim primiti Isusa u svoje srce!” – nastavila je kći.
Ništa nije pomoglo. Mama je samo ponavljala: “Budi tiha i ostani kod kuće i nemoj me više mučiti.”
Zatvorila je dijete u sobu i otišla u grad za svojim poslovima. Djevojčica je tiho plakala i uzdisala za Isusom kojega joj je vlastita majka zabranila primiti.
Od toga događaja proteklo je dvadeset godina. U bolnici je ležala na smrtnom krevetu gospođica od 28 godina. U najljepšem cvijetu svoga života zaglibila je u močvaru nečistoga grijeha. Tonula je sve dublje i dublje. Dopustila si je sve. Tako otrovana u duši i u tijelu tumarala je kroz život. Kada se svega nauživala, posegnula je za otrovom kako bi ugušila savjest, koja ju je dan i noć pekla. Uz njen krevet naslonila se njena 60-godišnja majka te joj kroz plač i suze govori:
“Kćeri, zašto si mi nanijela sramotu?”
Kći ju je pogledala dugim žalosnim pogledom i progovorila:
“Dogodilo se samo ono što si ti željela. U mojoj mladosti zabranila si mi ljubiti Boga. Stoga sam izabrala sotonu.”
Majka je uzdrhtala čuvši strašne riječi svoje kćerke. Tek tada je upoznala kako je krivo odgajala svoju kćer, jer ju nije odgajala ni dobrim primjerom ni dobrom riječju.

Oglasi