Malo soli za brak
Došao sin u posjetu svome starom ocu s namjerom da ga obavjesti o skoroj ženidbi. Starac, premda obradovan viješću, ne dopusti sebi da ga ponese slavljenički zanos, već, uzdržavši se, primjeti smjerno:
– U redu, sine. A znaš li ti da ženi treba soli?
Dočekavši ove očeve riječi kao znak ohrabrenja, mladić, sav ushićen, odgovori:
– Ako, tata… Kupiću joj soli!
Međutim, otac kao da preču njegove riječi, te ponovi isto:
– Dobro je to, dijete moje. Samo,… ženi treba soli.
Sin pomisli kako ga ovaj, može – biti, nije dobro čuo, ili razumio, pa i sam počne ponavljati; ovog puta nešto jačim tonom.
– Neka, tata! Kupiću joj soli!
No starac i po treći put pređe preko sinovljevih izjava i još jednom, spremno, ponovi naglas svoje misli.
– Da, sinko… Ali, ipak, ženi treba soli…
Vidno uzbuđen, ali i zabrinut, mladić svoj nemir iscijedi kroz zube:
– Zar ne čuješ?!? Rekao sam da ću joj kupiti soli!!!
– Znam ja to, dijete – ponavljao je čovjek neumoljivo. No ženi, ipak, treba soli!
Ne mogavši više da se uzdrži od tolikog starčevog inzistiranja na jednoj tako nevažnoj stvari, sin se, krajnje drsko, obrati ocu:
– Pobogu, tata! Što si toliko navalio sa tom soli, kada sam ti već toliko puta rekao da ću joj kupiti?!…
Dok je sa naporom slušao gdje ga ovaj ljutito proziva, otac mu priđe, i uz blagi prijekor na licu i nježno tapšanje po ramenu, stade ga s ljubavlju koriti:
– E, moj sine! Ti si se zbog soli ovako naljutio, a da znaš samo što sve treba u braku…Svega pomalo al najvise strpljenja.
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.