Kad je teško obolio, zavjetovao se da će se u slučaju ozdravljenja posvetiti misijama u Bretanji. Čudo se dogodilo, on je ozdravio i želio ispuniti zavjet, ali naišao je na mnoge zapreke. Usprotivio mu se najprije biskup Quimpera, u njega kao redovnika isusovca nije vjerovao ni dio klera, a nedostajalo je i materijalnih sredstava. No, otac Julien Maunoir vjerovao je da su pučke misije u Bretanji volja Božja pa se u pratnji 20 godina starijeg oca Pierrea Bernarda uputio u svoju veliku životnu avanturu.
Glasovit po svojim čudesima, ozdravljao je bolesnike, oslobađao opsjednute i čitao savjesti. Preminuo je 28. siječnja 1683. u bretonskom selu Plévinu. Narod ga je počeo štovati i zazivati kao svoga sveca i apostola. S naročitom zahvalnošću slave ga četiri bretonske biskupije. Blaženim ga je proglasio 1951. papa Pio XII.