Sveta Eulalija iz Barcelone

Sveta EulalijaSveta Eulalija – potječe iz aristokratske obitelji u Meridi u rimskoj provinciji Hispaniji. Žrtva je progonstva kršćana u vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Latinski kršćanski pjesnik Prudencije (348.-410.) piše da je Eulalija sudjelovala u rušenju poganskih kipova te je odbila da im žrtvuje. Podnijela je hrabro mučeništvo, sama se uspela na lomaču.

Priča o sv. Eulaliji, djetetu mučenici, još je jedan lijepi primjer kako anđeli pomažu mučenicima.
Ova draga malena djevojčica, samo dvanaest godina stara, bila je dovedena pred brutalne suce, koji su upotrijebili svako sredstvo u svojoj moći da je zastraše i prisile da se odrekne vjere u Isusa Krista. Prijetili su joj se s najstrašnijim mučenjima i pokazali joj instrumente mučenja s kojima će joj mučitelji razdirati meso i lomiti kosti. Ali tri su anđela došla njoj u pomoć i tako je tješili i ohrabrili da joj je bilo drago trpiti za svog dragog Gospodina. Nastavi čitati

Oglasi

Sveti Grgur II.

Sveti Grgur II.Sveti GRGUR II., papa (+731.)- U povijesti Crkve bilo je do sada 265 papa. Mnogi se od njih caste kao sveci, pa tako i Grgur II., koji je upravljao Crkvom od 715. do 731.g.
Rodjen je u Rimu. Vec od mladosti vrsio je u papinskoj lateranskoj palaci razne sluzbe, a ondje je primio i temeljitu izobrazbu. Papa Sergije I., zaredio ga je za subdjakona i povjerio mu vazne sluzbe sakristana i bibliotekara rimske Crkve. Kasnije primi djakonski red , pa je kao djakon pratio papu Konstantina na njegovu putovanju u Carigrad. U razgovorima s carem Justinijanom II., Grgur je pokazao izvanredne sposobnosti, a osobito jakost duha povezanu s velikom mudroscu.
Kad je god. 715. umro papa Konstantin, oci svih bile su uprte u Grgura kao najprikladnijeg za njegova nasljednika, i tako se on uspe na Petrovo prijestolje.
Novi je papa bio svecen i ustolicen 19. svibnja 715.g. Tijekom 16 godina svoga pontifikata posvetio je narocito, trima tadasnjim velikim problemima: sirenju Evandjelja medju germanskim plemenima, borbi protiv kipoboraca i zastiti crkvene imovine.
Veliki prostori sjeverno od Dunava, te istocno od Rajne nastanjeni poganskim plemenima, pocetkom VIII. st., postadose misijsko polje revnih misionara monaha, koji su dolazili sa sjevera iz Irske i Skotske. Najslavniji od njih bio je anglosaski monah Vinfrid, koji je god. 719., dosao u Rim da bi od Kristova namjesnika zamolio blagoslov i kanonsku misiju za svoj rad. Papa Grgur II., promijenio mu je ime u Bonifacije, te ga poslao evangelizirati Frizane. God. 722. posvetio ga je za biskupa i povjerio mu prostrano podrucje Hessena i Turingije. Revni je biskup i misionar bio usko povezan s papom, a taj mu je davao odlicne upute i o krscanskom nauku i cudoredju i bogosluzju.
Pet posljednjih godina Grgurova pontifikata bilo je pomuceno nevoljama, koje su dolazile od kipoboraca. Bizantski car Leon III. Izaurijski god. 726. izdao je dekret kojim se zabranjuje stovanje slika. Za svoju je odluku htio prodobiti i papu, ali se on nije dao upreci u njegova kola. O tome svjedoce dva njegova pisma. U prvome Grgur II. medju inim caru pise: “Ti bi me htio zaplasiti prijeteci da ces doci u Rim ne samo da uklonis sliku sv. Petra, vec i da strpas u okove Grgura……” i porucuje mu neka se ne mjesa u Crkvena pitanja.
Leon mu odgovori da on ima pravo na to, jer je ne samo imperator, nego i prezbiter. Grgur kraj svih prijetnja nije ustuknuo, jer je znao da iza sebe ima sav Zapad. Ponovo je odgovorio caru, neka ne prelazi granice svoje vlasti. U pismu papa izlaze opravdanost stovanja svetih slika i neovisnost duhovne o svjetovnoj vlasti. “Crkvene dogme spadaju pod nadleznost biskupa, a ne careva, i bit ce uvijek definirane sa sigurnoscu.”
Car je nekoliko puta poslao svoje cete u Rim da zarobe papu, ali su ga uvijek branili Rimljani, pa cak i Langobardi, koji su vec bili pokrsteni i odani papi.
Skora smrt postedila je papu Grgura II. od daljnjih nevolja. Za rimski puk papa Grgur II., bio je pravi dobrocinitelj i otac. Zapovijedio je da obnove gradske zidine, a to je za ono nemirno doba po sigurnost gradjana bilo od zivotne vaznosti. Papa je obnovio i mnoge samostane i crkve.
Umro je 11. veljace 731.g., a pokopan je u bazilici Sv. Petra.
IME je grckoga porijekla i znaci: ONAJ KOJI BUDI.