U programu Duhovne obnove, župa Crnica je ovoga tjedna ugostila predavača fra Petera Vrabeca, poznatog slovenskog svećenika i egzorcista. Za Šibenski portal fra Vrabec je govorio o dobru, zlu, konkretnim primjerima iz prakse i načinima prepoznavanja zamki zloga.
I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, misao je koja se najčešće ponavlja u Knjizi postanka. Tko je onda stvorio zlo, odakle ono dolazi?
Prema Bibliji, Bog je stvoritelj zemlje i neba. Nebo je pritom simbol za duhovno, a zemlja za ono materijalno. Kada bi Bog bio stvaratelj zla, onda On ne bi bio Bog. Od njega proizlazi samo ‘dobro’. Čovjek se, naime, često pita odakle onda potječe zlo. Od Boga sigurno ne. Zlo može biti samo osobno. To je čovjekova slobodna odluka. Kada se dio anđela pobunio, to jesu bili anđeli koje je Bog stvorio, ali nije ih stvorio takve. Oni su se tada, u prenesenom smislu, pobunili protiv života i ljubavi. A Bog je ljubav i život.
Što se ‘pobune protiv života’ i slobodne odluke tiče, sve je veći broj pobačaja. Veliki broj žena koje taj čin naprave navode različita opravdanja i razloge za isto. Koji je Vaš stav i komentar?
Moj stav je isti kao i onaj Katoličke Crkve. Ne osuđujem osobu, ali osuđujem čin. Svaki je čovjek sposoban svakog grijeha. To ne dolazi od Boga, ali opet se vraćamo na slobodnu odluku koja bi trebala naginjati prema dobrom.
Nedavno sam pročitala da u svima nama leži potencijalni ubojica. Slažete li se s tom tvrdnjom?
Upravo tako. Cijeli naš život je borba između dobra i zla. Prije svega se borimo sami sa sobom, a onda i s okolinom. Pritom imajte na umu da se zlo uglavnom maskira u nešto što je dobro. Uvijek je više popularan onaj koji ne zagovara dobro i koji nije na Božjem putu. Obzirom da sam svećenikom postao relativno kasno, u 49. godini života, a sada imam 67, znam po svom primjeru. Dok sam uživao različite poroke ili partnerice, društvo me tapšalo po ramenu i podržavalo. Kada sam, pak, postao svećenikom i uklonio sve to iz svoga života, na podrške sam rijetko nailazio. Kada nešto radiš dobro, imat ćeš mir od Duha Svetoga. Kada radiš nešto loše, imat ćeš mir od svijeta.
Je li vam bilo teško odlučiti se za svećeništvo? Jeste li prolazili kroz kušnje?
Po struci sam profesor engleskog i francuskog jezika, a prije svećeništva sam se bavio prevoditeljstvom. Odluka nije bila teška, ali borbe je itekako bilo. Kada toliko godina živiš po opuštenim načelima života, nije lako to promijeniti. Vjera mi je, međutim, davala snage i uspio sam.
Kako najlakše možemo znati je li nešto dobro ili loše?
Vrlo je jednostavno: Kada se zbog nečega osjećate dobro, to dolazi od Boga. U suprotnom, kada osjećate da to nije nešto što vam donosi dobro, udaljite to od sebe. Bog je jedini koji određuje što jest, a što nije grijeh, ali nam pomaže i daje znakove pomoću kojih ćemo znati što trebamo činiti.
Bavite se i egzorcizmom. Kako je to počelo?
U početku sam se time bavio neformalno. Naime, često su mi dolazili ljudi kojima je bila potrebna takva vrsta pomoći, pa sam radio obrede uz biskupovo dopuštenje. U međuvremenu je to postalo i službeno.
Jeste li gledali film ‘Egzorcist’? Izgledaju li opsjednutost i egzorcizam zaista tako ili ‘toga ima samo u filmovima’?
Nisam gledao cijeli film, ali neke njegove dijelove jesam. Iz iskustva mogu reći da ima i gorih scena od onih u tom filmu.
Kakvi vam ljudi dolaze na obrede egzorcizma?
Dolaze oni koji shvaćaju da su opsjednuti i koji se od tog zla žele maknuti. Neće sigurno doći netko tko se ne želi promijeniti. Tako da je na obredima više onih na kojima ne biste to rekli. Jer đavao je zadovoljan i ne dira one koji ga slušaju. Oni uglavnom imaju svoj prividni mir. Nemir imaju oni koji mu se žele oduprijeti.
U Sloveniji, koliko čujem, ima dosta primjera sotonizma i egzorcizma. A u Šibeniku?
Ima oko vas toga, a da i ne možete zamisliti koliko. I više nego kod nas u Sloveniji.
Masonstvo se povezuje s utjecajem, moći i novcem. Ima li i takvih primjera u Šibeniku?
Kao što smo rekli, zlo obično dolazi kamuflirano u svakakve oblike, tako da sam imao jedan primjer osobe koja je prisustvovala obredu masonske inicijacije, a da ni svjesna nije bila što je zapravo u pitanju. Iako je ta osoba mislila da se od toga na vrijeme udaljila, već nakon prvog puta je bilo prekasno i nakon određenog vremena je proživljavala dosta ružnih stvari, postala je nasilna, a nakon nekoliko godina je nad njom morao biti izvršen i obred egzorcizma.
Naravno da ima primjera u Šibeniku. Prije je to, istina, bio najutjecajniji i najviši sloj društva, a sada je malo drugačije. Masoni mogu pripadati i nižim slojevima, ali i dalje su to oni željni moći, utjecaja i prosperiteta. Oni koji žele napredovati. Primjerice, umjetnici, direktori, liječnici. Masoni, naravno, traže poduzetne, inteligentne ljude koji se dobro snalaze u životu.
Bez straha od Sotone, nema potrebe za Bogom, citat je Umberta Eca. Kako to komentirate?
Slažem se da strah od zla treba donekle biti prisutan. Ali ne previše. Jer kada je Bog na prvom mjestu, strah ćete brzo nadvladati.
Koji je bit egzorcizma? Kako izgleda sam obred?
Glavno je identificirati problem. Prepoznati zle duhove i suočiti se s njima. Moć tih duhova je što su skriveni, a kada ih se otkrije, oni moraju ići. Svaki je obred drugačiji jer je svaka opsjednutost drugačija, ali molitva je ono na što đavao obično ‘burno’ reagira. To najteže podnosi.
Jeste li se ikada preplašili ili bili u opasnosti zbog reakcija opsjednutih?
Naravno. Nekada su mi potrebni asistenti koji opsjednutoga moraju držati jer osobe znaju različito reagirati. Postaju često agresivne jer, naravno, pokušavaju se riješiti zla koje se teško predaje.
Đavao je pametniji od nas. Jesmo li svi dovoljno jaki i pametni da mu se odupremo?
Istina. Puno pametniji i lukaviji od nas, a jedino uz pomoć Duha Svetoga mu se možemo suprotstaviti.
Želite li u tom tonu nešto poručiti našim čitateljima, posebno mladima?
Imao sam primjera mladih ljudi koji su bili znatiželjni i eksperimentirali su s nekim stvarima koje su pronašli na Internetu. Oni su u tom trenutku to radili iz zabave, ali završilo je vrlo ozbiljno. Jedan dečko i njegova djevojka su iz zabave raskvarili ruke kako bi se ‘povezali’ krvlju, a nakon toga je morala doći kod mene jer više nije bila ista osoba. Mladi, ne igrajte se. Đavao nije igra.
Preuzeto: Vidi ovdje
Hvaljen Isus i Marija! Javljam se da posvjedočim kako je Bog velik! Prije dvije godine sam tražila molitvu da moj suprug i ja postanemo roditelji! Molila sam se sv.Josipu,sv Riti,sv. Anti! Ove godine smo suprug i ja zajedno molili 30dnevnu pobožnost sv.Josipu i uslišane su nam želje nakon 11god. Sad sam na početku trudnoće i sve Vas opet molim da molite za nas i našeg anđela da sve bude uredu! BVB!
Na latinskom jeziku stoji da se P. Joseph Peruschitz 15. travnja 1912. u svojoj 42 godini života na brodu Titanic žrtvovao za ljude. Pater Perušić je ugledao je svjetlo dana u blizini Műnchena, gdje su se njegovi roditelji nastanili nakon dolaska iz austro-ugarske monarhije (iz Hrvatske), kako je posvjedočio jedan njegov redovnički subrat. Kada je voda počela prodirati u unutrašnjost broda, na Titanicu je nastao neopisivi jauk i metež. Posada broda je odmah počela ženama i djeci dijeliti veste za plivanje, a potom ih ukrcavati u čamce za spašavanje. Patru Perušiću je bilo ponuđeno mjesto u spasilačkom čamcu što je on odbio. Preživjeli su pričali da je taj vjerni Kristov sljedbenik svoje mjesto ustupio jednoj ženi sa sinčićem a sam je ostao na brodu koji je tonuo. Potom je potrčao od kabine do kabine tješeći i hrabreći očajne.
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.