Svetac dana – Sveti Franjo de Geronimo

Sveti Franjo de Geronimo

Današnji sveti zaštitnik je Franjo (Francesco) De Geronimo, isusovac, misionar i socijalni obnovitelj. Rodio se 17. prosinca 1642. u talijanskom gradu Grottaglie (provincija Taranto, Apulija), u građanskoj obitelji, kao prvo od jedanaestero djece. Odrastao je u obiteljskom okrilju duboke vjere i kršćanske pobožnosti i već se kao dječak opredijelio za svećeničko zvanje. Studirao je filozofiju na isusovačkom kolegiju u Tarantu, a crkveno pravo i teologiju u Napulju. Zaređen 1666, stupio je 1670. u Družbu Isusovu. Djelovao je kao pučki misionar u gradovima i selima južne Italije. Veliki apostol i socijalni reformator, želio je poći kao misionar na Daleki Istok, ali je od 1676. stalno boravio u Napulju, u kojem je kao pučki apostol djelovao 40 godina. Zavolio je taj grad ljubavlju svoga učitelja Isusa Krista, „prijatelja carinika, grešnika i bludnica“. Njegov duhovnički rad odvijao se po uskim ulicama, sumnjivim predgrađima, zloglasnim četvrtima i živopisnim napuljskim trgovima. Nastavi čitati

Oglasi

Srijeda – Misna čitanja – 07. VAZ/C

 

Iv 17,1-11aSrijeda – VII. vazmeni tjedan – Misna čitanja
📖: Dj 20,28-38; Ps 68,29-30.33-36c; Iv 17,11b-19

Prvo čitanje: Dj 20, 28-38
Povjeravam vas Bogu koji je kadar izgraditi i dati baštinu.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Reče Pavao starješinama Crkve efeške: »Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom.«
»Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.« Nastavi čitati

SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (07. VAZ)

Sveti duhPOZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji nam je obećao Duha Svetoga, aleluja.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji nam je obećao Duha Svetoga, aleluja.

HIMAN

Nebeski Kralju vječiti,
Otkupitelju vjernika,
Što smrt na križu pogubi
I beskrajno se proslavi.

Put kraja krećeš zvjezdanog,
Da svijetom vladat započneš,
Gospodujuć po ovlasti
Ne čovječjoj, već Očevoj.

I do tri evo svijeta se,
Nebeski, zemni, podzemni,
Podložiše i ponizno
Pokloniše se pred tobom.

Zapanjuju se anđeli,
Gdje kob se ljudska okreće:
Gle, grešnom tijelu dođe spas
Po tijelu Boga-Čovjeka.

O budi našom radosti
I plaćom našom na nebu,
Ti, koji svijetom upravljaš,
Od svjetskih slasti miliji!

Svom dušom tebe molimo:
Oprosti nam opačine
I u vis k sebi srca nam
Povuci višnjom milosti.

Pa kada na oblaku se
Ko sudac javiš iznenad,
Oprostit jad ćeš zaslužen,
Povratit vijenac izgubljen.

Sva slava tebi, Isuse,
Koj’ povrati se u nebo,
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
PSALMODIJA

Ps 89 (88). 2−38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23.)

I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine, aleluja.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
kroza sva pokoljena
vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” *
U nebu utemelji vjernost svoju:
“Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.
Ta tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?
Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.
Ti zapovijedaš bučnome moru, *
obuzdavaš silu valova njegovih;
ti sasječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;
sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.
Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.
Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine, aleluja.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu, aleluja.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
“Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;
nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja mišica da ga krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti oboriti sin bezakonja.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime *
i u mome imenu rast će mu snaga.
Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dan nebeski.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu, aleluja.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka, aleluja.

Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li prestupe odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.
Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.”

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka, aleluja.

R. Bog uskrisi Krista od mrtvih, aleluja.
O. Da vjera naša i nada bude u Bogu, aleluja.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve poslanice blaženoga Ivana, apostola
(5,1-12)

Ovo je pobjeda . . . vjera naša

Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo, i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet, ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?
On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego — u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči, jer Duh svjedoči za Krista da je istina. Jer troje je što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ta su trojica jedan. I troje je što svjedoči na zemlji: Duh, voda i krv; i to je troje jedno.
Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem, jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.

OTPJEV (1 Iv 5,6; Zah 13, 1)

R. On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi, nego — u vodi i krvi. * I Duh je koji svjedoči jer Krist je istina, aleluja.
O. U onaj dan otvorit če se izvor domu Davidovu i Je-ruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće. * I Duh.
DRUGO ČITANJE: Iz Dogmatske konstitucije Lumen gentium, Drugoga vatikanskog sabora.
(Br. 4. 12)

Poslanje Duha “Svetoga u Crkvi

Kad je bilo svršeno djelo koje je Otac povjerio Sinu da ga izvrši na zemlji, poslan je Duh Sveti na dan Duhova, da Crkvu neprestano posvećuje, i da tako oni koji vjeruju imaju po Kristu u jednom Duhu pristup k Ocu. On je Duh koji daje život, ili izvor vode koja teče u vječni život; po njemu Otac oživljuje ljude koji su po grijehu umrli, dok njihova smrtna tjelesa ne uskrisi u Kristu.
Duh stanuje u Crkvi i u srcima vjernika kao u hramu, i u njima moli i daje svjedočanstvo o njihovu posinjenju. On uvodi Crkvu u svu istinu, ujedinjuje je u zajednici i službi, poučava je i vodi raznim hijerarhijskim i karizmatičkim darovima i uresuje je svojim plodovima.
Snagom evanđelja čini da se Crkva pomlađuje, i neprekidno je obnavlja i vodi k savršenom sjedinjenju s njezinim Zaručnikom. Jer Duh i Zaručnica kažu Gospodinu Isusu: »Dođi!«
Tako se cijela Crkva pojavljuje kao puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga.
Cjelina vjernika, koji imaju pomazanje od Svetoga, ne može se u vjeri prevariti, i to svoje posebno svojstvo očituje nadnaravnim osjećajem vjere cijeloga naroda kad »od biskupa sve do posljednjih vjernika laika« pokazuje opće svoje slaganje u stvarima vjere i morala. Tim osjećajem vjere, koji pobuđuje i podržava Duh istine, Božji Narod pod vodstvom svetog učiteljstva, uz koje vjerno pristajući prima ne više ljudsku riječ, nego uistinu Božju riječ, nepokolebljivo pristaje uz vjeru, koja je jednom bila predana svetima, ispravnim sudom dublje u nju prodire i potpunije je primjenjuje u život.
Osim toga, isti Duh Sveti ne samo da po sakramentima i službama Božji Narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego, svoje darove dijeleći kako hoće, dijeli među vjernike svakoga staleža također posebne milosti, kojima ih čini sposobnima i spremnima da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: Svakomu se daje očitovanje Duha na korist.
Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije i više raširene, budući da su osobito prilagođene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom.

OTPJEV (Iv 7, 37.38.39)

R. U posljednji dan blagdana Isus povika: Koji u mene vjeruje, rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe. * To reče o Duhu koga su imali primiti oni što vjeruju u njega, aleluja.
O. Ako je tko žedan, neka dođe k meni i iz njegove će utrobe poteći žive vode. * To reče.
MOLITVA

Milosrdni Bože, ti svoju Crkvu okupljaš Duhom Svetim. Udijeli da ti bude svim srcem odana i slobodno prihvati tvoju volju. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.