Bezimena
Lk 7,36 – 8,3
Kad eto NEKE ŽENE koja bijaše grešnica u gradu.” (Lk 7,37a)
Neka žena! Bezimena! Ime joj je pokajanje,plač, spoznanje vlastite grešnosti, hrabrost, odlučnost. „Vjera te tvoja spasila, idi u miru!” (Lk 7,50) VJERA!
Ponese ALABASTRENU POSUDICU POMASTI, ZAPLAKANA, SUZAMA KVASI ISUSU NOGE, KOSOM IH SVOJOM OTIRE, USNAMA CJELIVA, RUKAMA RAZMAZUJE POMAST…Koliko nježne ljubavi i predanosti!!! Može li se itko tako duboko poniziti kao ŽENA? Žena koja je svijesna svoje promašenosti, kojoj ljuske s očiju srca spadaju i jecaji srca proizvode spasonosne suze – rijeke koje peru naslage blata. A ON TO DOPUŠTA!!!
O moj Isuse, kako si ti drugačiji od svih!!! Kako se ljudima gadi žena grešnica, ni u njenoj blizini ne žele biti, a kamoli da ih se dotakne…(da netko slučajno ne pomisli da su znanci…) Oh, kako smo čudni ljudi.. razmišljanje ovih dana nekako mi sve ovo još jače posvješćuje…-dopustiti da mi grešnici budu u blizini, da ih moje srce dotiče, (ta i sama u njih spadam!!!). Ne prepoznajem sebe – pobojah se da opravdavam grijeh = a nije to, nazirem tek žeđ za ljubavlju u izranjenosti i pogrešnim usmjerenjima. Ti si onaj koji sudi, moje je da se u mojoj ‘kući’, u mom srcu, dogodi susret vas dvoje – grešnika i Boga!
LJUBAV!!! Moje je da ne mrmljam, nego da upijam miomiris pomasti, da suzu k Tvojim nogama usmjerim i nazirem intimu koja se među vama događa.
TI SI BOG LJUBAV!!!
“OPROŠTENI SU JOJ GRIJESI MNOGI, JER LJUBLJAŠE MNOGO!”
Bože ljubavi i oproštenja, budući da smo ljudi, griješimo i opet griješimo.
No kakve li sreće da nas ne mjeriš našim grijehom nego našom ljubavlju.
Učini nas sposobnima za geste ljubavi, dokle god živimo.
Jer kod tebe najviše vrijedi naša ljubav. Amen.
Podjeli ovo:
Svjedočanstva & Vjera 