Petak – Biblijska misao dana – 31. NKG (C) – SINOVI SVIJETA NASPRAM SINOVA SVJETLA

sinovi-svijeta-naspram-sinova-svjetlaSINOVI SVIJETA NASPRAM SINOVA SVJETLA
Lk 16, 1-8
Novac je pokretačka snaga svijeta. I danas kao i u Isusovo vrijeme. Isus se često služi novcem, slikom novca ili ophođenjem s novcem kako bi svojima onodobno a i nama danas pojasnio ono što želi reći, kako moramo postupati.
Neshvatljivo, u vremenu opće borbe protiv korupcije i mita, Isus nam donosi usporedbu o nekome naskroz pokvarenu upravitelju koji je pronevjerio svomu gospodaru milijunske iznose. I kako taj krivac, doslovce kriminalac postupa? Što ga u životu čeka? Prosjački štap, ili teški težački poslovi, kopanje i sl. Isusova nakana nije istaknuti ili pohvaliti nepoštenje nepoštena upravitelja, nego njegovu snalažljivost, oštroumnost i sposobnost (pr)ocijeniti situaciju u kojoj se našao. Čovjek je zapao u nemilost i na kraju spoznaje kako mu je njegovo stanje bezizlazno, beznadno. Kako bi spasio svoju budućnost, spasiti što se dade spasiti, on u posljednji trenutak traži i pronalazi slamku spasa. I u tome zakida svoga gospodara, smanjujući dugove dužnicima. Na postojeći zločin, na svoju kriminalnu radnju dodaje još jednu, da bi barem spasio vlastitu kožu i budućnost. Čovjek ne želi pasti u društveno ‘ništa’ s takva visoka položaja. Želi osigurati svoju budućnost. Zna što može i što ne može, za što je sposoban, a za što nije i čega ga je u životu stid pred drugim ljudima.
Tko iz Isusovih riječi želi iščitati kakav je Bog i u kakvu smo odnosu prema njemu, otkrit će iz Isusovih usta mnoštvo neobičnih slika. Skandalozna je ova zgoda koju pripovijeda Isus: Čovjek je krivotvorio dokumentaciju, prevario svoga gospodara, iznevjerio povjerenje i k tome druge potkupljuje. Dvaput vara svoga gospodara. Upravo kao u kriminalnoj priči iz bankarstva. Čemu sve to, tko od toga ima koristi? Jasno, nepravedni upravitelj koji se osigurao za budućnost na nepošten način. Ništa neobično i iz naše nedavne prošlosti, kad je bio neminovan prevrat, a pojedinci – koji su bili na polugama vlasti, moći i novca – prebacili milijune i desetke milijuna na račune u inozemnim bankama. Stekli su osnovicu za život nakon prevrata i sloma komunizma. Njima je uvijek bilo dobro i bit će dobro. Osigurali su sebe i svoje potomstvo…

Iz Isusovih usta čujemo kako je gospodar pohvalio nepravednog upravitelja. Ovaj ga prevario i k tomu ga još hvali, kriminalnog tipa. Pohvaliti bi značilo, raditi kao i on. U čemu ga je pohvalio? U njegovu razboru, domišljatosti, njegovoj oštroumnosti! U povlačenju posljedica! U zauzetosti kako spasiti vlastitu egzistenciju i budućnost. Nema on više nikakvih iluzija glede svoje budućnosti. Procijenio je sve svoje mogućnosti, odvagivao sve što ga čeka. I zaključio što mu je činiti. U prilikama kad mu je voda došla do grla, čini on ono što mu nalaže instinkt. Radnja se odvija kao u kriminalnom filmu. Isus se upušta na sklizak teren, nije naivan kako bismo mi pomislili. Zna on za upraviteljevu kriminalnu prošlost i energiju, njezinu učinkovitost. Zašto ljudi gledaju kriminalne filmove? Zato što se dive zapletu, inteligenciji, pronicljivosti, tehničkoj perfekciji u radnji.
Nije li i u prethodnom poglavlju onaj rasipni sin, kad mu je voda došla do grla, učinio jedino moguće. Kad je spao na to da čuva svinje, upravo kod njih, svinja, dolazi k sebi i veli u sebi kako mu se zaputiti ocu. I on je bio pustolov i kriminalac koji se kretao u kriminalnoj sredini, s bludnicama i kockarima. Isus nam želi poručiti da moramo nešto od njih naučiti, moramo postupati mudro i razborito kao ovi tipovi. Stvorite sebi poznanstva i veze nepravednim bogatstvom. Osigurajte se za budućnost, stvorite zajedništvo i zajednicu u kojoj se može živjeti. Tko se pokazao vjernim u malome, bit će vjeran i u velikome. Isus nas ne želi učiniti kriminalcima s kravatama i bijelim košuljama, lijepim odijelima, karijeristima ni menadžerima. Nego veli da energiju koju čovjek troši na to upotrijebimo za ono što je bitno, što je odlučno, gdje je riječ o životu ili smrti, spasenju ili propasti. Ovaj nepravedni upravitelj nije ništa radio dopola. Ili sve – ili ništa. Tako je i s nama u odnosu na Isusovu poruku, na stvar Božjega kraljevstva. Treba se odlučiti, riskirati, i čovjek će dobiti.
Kao da želi reći: Kad je u pitanju porez, PDV ili davanja državi, onda tražite na sve strane porezne stručnjake, savjetnike, kako zaobići finance ili poreznike, veoma ste spretni u traženju rupa u zakonima. Upravo biste tako morali činiti sa svojim fondom za vječnost. Pospremati za vječnost, stvarati zalihe već ovdje za vječne stanove. Svijet je prepun nitkova. Kršćanstvo nije samo za naivne ovčice i priproste tipove, koje svatko striže i zakida, nego za ljude koji se znaju pametno i razborito u svijetu orijentirati. Učite, veli Isus, od onih koji riskiraju na burzi sve, koji investiraju u naizgled nesigurne projekte, ali na kraju se ipak isplate. Isus dobro razlikuje između djece ovoga svijeta i djece svjetla. Preusmjerite svoje energije, svoje snage na pravi životni kolosijek. Snagu i pamet koju trošite na ovo nešto zemaljskoga novca i bogatstva – koje ionako sa sobom ne ćete moći ponijeti na onaj svijet – prenesite na drugo područje. Izvršite transakcije, preusmjerite se sa zemaljskoga na nebesko, i trud će vam se isplatiti. Riječ je o tvome i mome vječnom spasenju, o sreći i nesreći.
Ne možemo se više izmotavati, praviti izgovore ili pisati isprike. Odluka mora pasti inače možemo postati pronevjeritelji istinskih Božjih dobara koja su nam povjerena. Raditi kao vjernik znači ne položiti oružje pred zaprekama ili problemima nego se odvažiti za novo što nam sam Gospodin obećaje i nudi u svojoj osobi.
U ovoj i sličnim Isusovim usporedbama gdje je riječ o skandaloznu ljudskom ponašanju nemamo pred sobom svijet ljubavi i ugode, nego okrutni čovjekov svijet, vučji svijet, svijet onakav kakav zapravo jest. A tipovi, kao da su s Divljeg zapada, divlji i neumoljivi, bezobzirni koji uklanjaju sve sa svoga puta samo da se domognu svoga cilja. Isus poručuje svojima, a i nama: Treba ići u rizik, odvažiti se na sve ili ništa, ne oklijevati, ne gubiti vrijeme, raditi, pa čak s novcem i lihvariti. Bog isto tako želi čovjekovo srce, ne nešto naše, nego sve. Ako je značajka ljubavi da je ona bez mjere, ako je nas Bog preko svake mjere ljubio, onda moramo i mi uzvratiti istom mjerom. Sve preusmjeriti na jedan, Božji kolosijek. Inače smo propali, već ovdje, a i u vječnosti.

Fra Tomislav Pervan

Oglasi