Kakvi smo ljudi?

Kakvi smo ljudi?

Krenem danas taksijem na posao i naravno kako je to uvijek, tramvaj ispred nas. Pita me taksista da li mi se žuri? Pitam a kamo? sve se stigne, samo vi polagano iza tramvaja:
Na jednoj tramvajskoj stanici, na zadnja vrata pokušava ući starija žena, ali ne uspijeva, tramvaj zatvori vrata i ženi ostane torbica zahvaćena vratima. Taksist počne trubiti, pali mu svjetla, tramvajac mudro stoji i čeka zeleno svjetlo. Izašla sam iz taksija, došla do žene i rekla, uskačite idete s nama, na slijedećoj ćemo ga stići.
U to kratko vrijeme samo sam čula unutra mi je sav novac, dokumenti, što ću sad. ….
Stigli smo ga na slijedećoj stanici, druga žena (IZ TRAMVAJA) uzima torbicu i kreće natrag. Opet izlazim van i kažem evo tu je sa mnom gospođa kojoj je ostala torbica, ugodan dan vam želim.

Taksist mi je prokomentirao, pa nije vam ni zahvalila, pitam na čemu, zar vi to ne bi isto učinili, samo ja sam bila brža, neka bar njih dvije shvate da ipak ima ljudi koji ne misle samo na sebe , a na kraju kažem ni vi se niste snašli, idemo dalje, moram na posao

Marija

Oglasi