“Molitva je ključ jutra i zasun večeri” (Gandhi)
Zanesenjak sklada i pohranjuje svoju skladbu u kukice slova i nota i tako ostavlja zabilježene misli. Moje misli prebivaju u molitvi Rađaju se u meni u jutro, navečer, uspjehu uspjehu, žalosti i radosti…, moje misli su moj razgovor s Bogom. Ponekad teku jedna s drugom, a ponekad pršte i love se tamo negdje. Pokušavam ih prikupiti i staviti u red, jednu iza druge da imaju smisao, a onda mislim “zašto moraju stajati kao vojnici?” pa i ja sam danas imala zbrkan dan i želim Ti Bože zahvaliti na njemu i za njega i podijeliti ga s tobom. Onda krene moj razgovor s Bogom, moja E-mail poruka.
Znam Bože da me čuješ i razumiješ, znam da ima onih koji Te trebaju više od mene. Dosta mi je ako me dotakneš dahom i ja ga osjetim u križu po završetku razgovora s Tobom. Moja snaga je u Tebi i spoznaji da postojiš.
U vrijeme kada se obitelj okupljala s povečerjem i zajedno zahvaljivala molitvom za dan koji je prošao, zapisane su molitve upućene ne samo Bogu već i svecima, anđelima i zaštitnicima. Nekada su ljudi molili dok su obavljali svakodnevne poslove, npr. dok su orali zemlju na svakoj strani (glavici) bi zastali i izmolili kratku molitvu. Kod sijanja žita, onaj koji je obavljao sjetvu skinuo bi šešir, prekrižio se, rukom je zagrabio žita i u obliku križa ga je sasipao po zemlji riječima: “Bog te prekriži i blagoslovi! Da bi bilo rodno i plodno!”
Navečer kada su se svi okupili, vrata na kući su se zaključavala, a ključem kuće se prekrižilo; domaćica je križala svetim križem kruh prije nego se rezao, isto tako i vatru prije nego ju je naložila.Dolaze nam dani božićne radosti. Tu su nam i Sveta Kata, Sveta Barbara, Mikula, Sveti Stjepan, Ivan. Uputimo i njima misli, neka tako teku naši razgovori s njima i neće biti osamljenih i ožalošćenih, neće biti onih koji nemaju kompjutore jer njihova zračna pošta brže dođe na cilj i ne može se zagubiti ni oboliti od virusa. A ne, nema te snage koja bi je zaustavila! Pogađa u središte!
Moja stara baka razgovarala je molitvom koju je vjerojatno naučila od svoje bake i za pomoć se obraćala svecima. Ove tri molitvice ispisane su onako kako ih je ona meni ispričala, da se ne zaboravi, neka joj budu u spomen.
SVETA KATA
Sveta Kata roža ružmarena
Šibum šibuvana bičem bičevana
Na kolo je vita anđelek ju pita:
“Sveta Kato jel ti muka draga?”
“Kak mi ne bi bila, to mi krvca kaple
Z desnoga reberca, al me više boli
Za Mariju i Sinka
Židovi ga lovili pregorko ga mučili
Sveta krvca kapala za nas grešne lude
Anđeli je preimlu kak i ovu preimlu
Na pesnice pišu v sveto nebo nosiju
Tam je blagoslivljaju
Svetu mešu dvoriju.
Amen.
Sveta Barbara, Devica mučenica. Jezušekova zaručnica
Prosim Te moći i jakosti od prelublenoga Jezuša
Za krvave rane, za rumenu krv
Ku je Jezuš spuščal na križnomu drevcu
Da nam nedaš mreti bez Tela Božega
Telo Bože narani nas
Krvi Boža napoji nas
Spod rebra vodica operi nam telce i dušicu
Za srebrenu molitvicu
Mudrosti premudrosti
Žarkosti prežarkosti
Svetlosti presvetlosti
Amen.
SVETI MIKULA
A Sveti Mikula
Ti zvezdica s raja
Pomozi i nami
Ze sveta ovoga
Do svetla onoga
Amen.
Dej vam Bog mir i pokoj,
raj nebeski i svetlost jangelsku!
Tko bi ovu malu molitvicu izmolio ujutro, navečer, “dvaput na klečeč, tri put na stoječ” bile bi mu “zveličane tri dušice: očeva, majkina i nega samoga trejtega”.
Nevenka Cundeković