SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (03. DOŠ)

GospaSUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (3. DOŠAŠĆA)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev

Ant. Blizu je već Gospodin – dođite, poklonimo se!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, *
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, *
svi puci tvoje spasenje!
Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno *
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila! *
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio! *
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Blizu je već Gospodin – dođite, poklonimo se!

HIMAN

O dođi, Spase naroda!
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.

Bez čovjekova udijela,
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.

Gle, zanije čista Djevica
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.

Iziđi, Goste božanski,
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!

Ti, Sine jednak Ocu svom,
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!

Gle, već se sjaje jaslice
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.

PSALMODIJA

Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje

Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36).

I.

Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim. †

Hvalite Gospodina jer je dobar, *
jer je dovijeka ljubav njegova!
Tako nek` reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć` do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem povede *
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

Tada zavapiše Gospodin u svojoj tjeskobi *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.

Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.

II.

Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova. †

Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, *
ispaštajuć` svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nekprinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!

Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!

Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.

III.

Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru *
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore

I naseli ondje izgladnjele *
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde *
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno *
i stada im se ne smanjiše.

Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom patnja i nevolja.
Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje podiže ubogog *
i obitelji ko stada umnoži.
Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća neka sebi usta začepi!

Tko je mudar neko svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!

Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

R. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu!
O. Poravnite staze Bogu našemu!
SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Izaije
(48, 1-11)

Gospodin – jedini gospodar budućnosti

Čujte ovo, kućo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime.
Dogođaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, učinih brzo, i zbi se. Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno. Zato sam ti već onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: “Moj kip učini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!” Čuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ?
A sada navijestit ću ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa čuo, da ne bi rekao: “Znao sam.” Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ćeš se iznevjeriti i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom.
Radi imena svoga odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim. Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. Sebe radi činih tako, sebe radi! Ta zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam!

OTPJEV (Iz 49,13; Ps 72,7)

R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin naš dolazi, * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.
O. U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik. Gospodin. * Gospodin.
DRUGO ČITANJE: Iz Izlaganja o Lukinu Evanđelju, svetog Ambrozija, biskupa
(Knj. 2, 19. 22-23. 26-27: CCL 14, 39-42)

Pohod blažene Djevice Marije

Kad je Anđeo Djevici Mariji objavio tajnu, priopćio joj je da je stara nerotkinja postala majkom, da bi joj primjerom učvrstio vjeru i uvjerio je kako Bog može sve što mu se mili.
Čim je to Marija čula, pohitjela je u gorski kraj, ali ne zato što ne bi vjerovala proročanskoj riječi, ili što bi vijest držala nepouzdanom a primjer sumnjivim, nego zato što se veselila ostvarenju želje, što je bila spremna na uslugu i što se žurila da donese radost. Kamo bi se već puna Boga žurila nego u više predjele? Milost Duha Svetoga ne zna za sporost. Blagodati Marijina dolaska i Gospodinove prisutnosti brzo su se očitovale: Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, od radosti zaigra dijete u njezinu krilu i ona se napuni Duha Svetoga.
Pripazi na različno značenje pojedinih riječi. Elizabeta je prva čula glas, ali je Ivan prvi osjetio milost. Ona je čula po prirodnom zakonu, a on se obradovao zbog otajstva. Elizabeta je doživjela Marijin dolazak, on Gospodinov; žena ženin, a plod dolazak Ploda. One govore o milosti, a oni iznutra milosno djeluju i u majkama pri susretu stvaraju tajnu ljubavi. Zbog dvostrukog čuda majke proriču nadahnute duhom mališana. Čedo zaigra, majka se napuni milošću. Duh Sveti nije napunio milošću majku prije sina, nego nakon sina. Zaigrao je veselo Ivan. Od radosti je zaigrao i Marijin duh. Elizabeta se napunila pošto je Ivan veselo zaigrao. Marija se nije napunila, nego se u duhu radovala. Nedokučivi je nedokučivo djelovao u majci. Elizabeta se napunila milošću nakon začeća, a Marija prije. Blažena si — reče — jer si povjerovala. No, blaženi ste i vi koji ste čuli i povjerovali. Koja god duša uzvjeruje, začinje i rada Riječ Božju i priznaje njezina djela.
Neka u svakome bude Marijina duša, da veliča Gospodina; nek u svakome bude Marijin duh, da se raduje u Bogu. Premda je samo jedna Kristova Majka po tijelu, ipak je Krist plod sviju po vjeri, jer svaka duša prima Riječ Božju ako bez grijeha i bez mana čuva neporočnost i čistoću.
Dakle, koja god duša uzmogne biti takva, ona veliča Gospodina kao što je Marijina duša veličala Gospodina i njezin se duh radovao u Bogu Spasitelju. Gospodin se, naime, veliča. I na drugom ste mjestu čitali: Veličajte sa mnom Gospodina, ne zato jer bi ljudski glas mogao Gospodinu nešto dodati, nego jer se on u nama slavi. Krist je naime slika Božja. Zato, ako duša nešto sveto i pobožno učini, ona slavi onu sliku Božju na čiju je sliku stvorena i dok nju veliča, postaje uzvišenija jer na svaki način dijeli s njom njezinu veličinu.

OTPJEV (Lk 1, 45. 46; Ps 66, 16)

R. Blažena ti što povjerova jer će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina. A Marija reče: * Veliča duša moja Gospodina.
O. Dođite i počujte: pripovjedit ću što Bog učini duši mojoj. * Veliča.
MOLITVA

Bože, po anđelovu je navještenju bezgrešna Djevica primila u krilo tvoju neizrecivu Riječ, postala hram Božji i napunila se Duha Svetoga. Molimo te da po njezinu primjeru i mi poslušno prihvaćamo tvoju volju. Po Gospodinu.
ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi