SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (24.12.)

4-nedjelja-dosasca-sluzba-citanjaSUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (24.12.)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Psalam 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (Sv. Irenej).

Ant. Blizu je već Gospodin – dođite, poklonimo se!

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: *
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Podignite, vrata, nadvratnike svoje, *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!”

Podignite, vrata, nadvratnike svoje *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin nad Vojskama on je Kralj slave!”

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Blizu je već Gospodin – dođite, poklonimo se!

HIMAN

O dođi, Spase naroda!
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.

Bez čovjekova udijela,
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.

Gle, zanije čista Djevica
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.

Iziđi, Goste božanski,
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!

Ti, Sine jednak Ocu svom,
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!

Gle, već se sjaje jaslice
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.

PSALMODIJA

Ps 78 (77), 1-39. Božja vjernost njegovu narodu kroz povijest spasenja

Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama( 1 Kor 10, 11).

IV.

Ant. 1. Gospodin ih izbavi iz ruku dušmanskih.

Koliko mu prkosiše u pustinji, *
i žalostiše ga u samotnom kraju!
Sve nanovo iskušavahu Boga *
i vrijeđahu Sveca Izraelova
ne spominjuć` se ruke njegove *
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
ni znakova njegovih u Egiptu, *
ni čudesnih djela u polju Soanskom.
U krv im pretvori rijeke *
i potoke, da ne piju.
Posla na njih obade da ih žderu *
i žabe da ih more.
I predade skakavcu žetvu njihovu, *
i plod muke njihove žderaču.
Vinograde im tučom udari, *
a mrazom smokvike njihove.
I predade gradu njihova goveda *
i munjama stada njihova.

Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, †
jarost, bijes i nevolju: *
posla na njih anđele nesreće.
I put gnjevu svojem otvori: †
ne poštedje im život od smrti, *
životinje im izruči pošasti.
Pobi u Egiptu sve prvorođeno, *
prvence u šatorju Hamovu.

Ant. Gospodin ih izbavi iz ruku dušmanskih.

V.

Ant. 2. Gospodin ih odvede na svetu goru svoju.

I povede narod svoj kao ovce, *
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, *
a more je prekrilo dušmane njihove.
U Svetu zemlju svoju on ih odvede, *
na bregove što mu ih osvoji desnica.
Pred njima istjera pogane, †
konopom im podijeli baštinu, *
pod šatorjem njihovim naseli
plemena izraelska.

A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega *
i nisu držali zapovijedi njegovih.
Otpadoše, iznevjeriše se ko oci njihovi, *
ko luk nepouzdan oni zatajiše.
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, *
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
Bog vidje i gnjevom planu, *
odbaci posve Izraela.
I napusti boravište svoje u Šilu, *
Šator u kojem prebivaše s ljudima.
Preda u ropstvo snagu svoju *
i svoju diku u ruke dušmanske.
Narod svoj prepusti maču, *
raspali se na svoju baštinu.
Mladiće njihove oganj proguta, *
ne udaše se djevice njihove.
Svećenici njihovi padoše od mača, *
ne zaplakaše udove njihove.

Ant. Gospodin ih odvede na svetu goru svoju.

VI.

Ant. 3. Odabra pleme Judino i Davida, slugu svojega, da pase Izraela, baštinu njegovu.

Tad se ko oda sna trgnu Gospodin, *
ko ratnik vinom savladan.
Udari otraga dušmane svoje, *
sramotu im vječitu zadade.
On odbaci šator Josipov *
i Efrajimovo pleme ne odabra,
već odabra pleme Judino *
i goru Sion koja mu omilje.
Sagradi Svetište ko nebo visoko, *
ko zemlju utemelji ga dovijeka.
Izabra Davida, slugu svojega, *
uze ga od torova ovčjih;
odvede ga od ovaca dojilica †
da pase Jakova, narod njegov, *
Izraela, baštinu njegovu.
I pasao ih je srcem čestitim *
i brižljivim rukama vodio.

Ant. Odabra pleme Judino i Davida, slugu svojega, da pase Izraela, baštinu njegovu.

R. Neprestano za vas molimo i ištemo.
O. Da se ispunite spoznajom volje Njegove.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Izaije
(51, 17 – 52, 2. 7-10)

Istina je nikla iz zemlje, pravda je gledala s nebesa

Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Gospodnje čašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio. Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži.
Ovo te dvoje pogodilo – tko da te požali? – pohara i rasap, glad i mač – tko da te utješi? Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Gospodnjeg, prijetnje Boga tvojega.
Zato čuj ovo, bijedniče, pijan, ali ne od vina. Ovako govori Jahve, Gospodin tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda:
“Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti. Stavit ću je u ruke tvojim tlačiteljima, onima koji su ti govorili: Prigni se da prijeđemo! I ti si im leđa kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.
Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer više neće k tebi ulaziti neobrezani i nečisti.
Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana kćeri sionska.”
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: “Bog tvoj kraljuje!” Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kliču od radosti, jer na svoje oči vide gdje se na Sion vraća Gospodin.
Radujte se, kličite, razvaline jeruzalemske, jer je Gospodin utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega.

OTPJEV (Usp. Izl 19, 10. 11; Pnz 7, 15; usp. Dn 9, 24)

R. Posvećujte se, sinovi Izraelovi, govori Gospodin: sutra će sići Gospodin * i maknut će od vas svaku bolest.
O. Sutra će se dokrajčiti opačina zemlje i zavladat će nad nama Spasitelj svijeta. * I maknut.

DRUGO ČITANJE: Iz Govora svetog Augustina, biskupa
(Govor 185: PL 38, 997-999)

Istina je nikla iz zemlje, pravda je gledala s nebesa

Čovječe, probudi se! Za te je Bog postao čovjekom. Digni se, pospanče, i ustani od mrtvih i Krist će te prosvijetliti. Za tebe je, velim, Bog postao čovjekom.
Ti bi zauvijek umro da se nije on rodio u vremenu. Nikada se ti ne bi oslobodio od tijela grijeha da on nije na se uzeo sličnost tijela grijeha. Svladala bi te trajna bijeda da nije bilo njegova milosrđa. Ne bi ti oživio da se on nije tvojoj smrti prilagodio. Propao bi ti da ti on nije pritekao u pomoć, poginuo bi da nije došao. Veselo slavimo dolazak našega spasenja i otkupljenja. Slavimo svečani dan kad je veliki i vječni Dan iz velikoga i vječnog dana došao u ovaj naš kratki vremeniti dan. On nam je postao pravda i posvećenje i otkupljenje. Ta pisano je: Tko se hvali, neka se hvali u Gospodinu.
Istina je, dakle, nikla iz zemlje: Krist je rođen od Djevice, a za sebe je ustvrdio: Ja sam istina. Pravda je pogledala s nebesa: Čovjek koji vjeruje u Krista koji je danas rođen, nije opravdan od samoga sebe, nego od Boga. Istina je nikla iz zemlje, jer je Riječ postala tijelom, a pravda je pogledala s nebesa, jer svaki dobar dar i savršen poklon dolazi odozgor.
Istina je nikla iz zemlje, tijelo uzeto od Marije. A pravda je pogledala s nebesa, jer čovjek ne može primiti ništa ako mu nije dano s nebesa.
Po vjeri opravdani budimo u miru s Bogom, jer su se zagrlili pravda i mir. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu: jer je Istina nikla iz zemlje. Po njemu imamo pristup k ovoj milosti u kojoj se nalazimo, i ponosimo se nadajući se slavi Božjoj. Ne veli: našoj slavi, nego slavi Božjoj, jer pravda nije od nas izišla, nego je pogledala s nebesa. Dakle, tko se hvali, neka se ne hvali u sebi, nego u Gospodinu.
Zato su Gospodinu što ga je Djevica rodila pjevali hvalu anđeli: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir ljudima dobre volje.
Otkud mir na zemlji ako ne zato što je istina nikla iz zemlje, to jest Krist rođen od tijela? Naš je mir on sam koji je učinio od jednoga i drugog jedno: da budemo ljudi dobre volje, milo sjedinjeni u jedno jedinstvenom vezom.
Veselimo se, dakle, zbog ove milosti, da bude naša slava svjedočanstvo naše savjesti. Stoga se ne ponosimo u sebi, nego u Gospodinu. Ovdje se treba sjetiti da je rečeno: Moja slava i koji podiže glavu moju. Zar nam je mogla zasjati veća Božja milost nego što je učinio da njegov jedinorodeni Sin postane Sin čovječji i što je s druge strane učinio da Sin čovječji postane Sin Božji? Ispitaj zaslugu, ispitaj uzrok, ispitaj pravdu, pa ćeš vidjeti da ćeš naći samo milost.

OTPJEV (Iz 11,1.5.2)

R. Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena: * On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.
O. Na njemu će Duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti. * On će pravdom.

MOLITVA

Požuri, gospodine Isuse, i nemoj kasniti: mi se uzdamo u tvoju dobrotu, utješi nas i ohrabri svojim dolaskom! Koji živiš.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi