Sv. Obitelj – Propovijedi/A

sv-obitelj-propovijedi-aSv. Obitelj – Propovijedi (A)

Obiteljski život je u središtu današnjega misnoga slavlja i naše pozornosti, kao i molitve. Prorok Sirah nam daje savjete što bismo ih trebali slijediti i živjeti glede našega odnosa i ponašanja prema ocu i majci. To je u židovskoj i starozavjetnoj tradiciji uvijek bila sveta i vjerska dužnost. To nam potvrđuje i pripjevni psalam (128) koji kazuje blagodati čovjeka koji se boji Gospodina Boga. Sveti Pavao u Drugom čitanju potiče Kološane da pokažu svu ljepotu i raskošnost kršćanske međusobne ljubavi. Na poseban način potiče na ljubav i poštovanje među članovima jedne te iste obitelji. Evanđelje nam ukazuje poteškoće Josipa i Marije da zaštite svoje dijete. Čak moraju bježati u Egipat da spase njegovu glavu od Heroda, da bi se poslije vratili u Galileju u Nazaret i tu ostali do Isusova odrastanja, do prvoga javnoga istupa, odnosno krštenja. Sve je ovo bilo, na jedan misteriozan – tajnovit način, predviđeno, prorokovano i najavljeno u Starom Zavjetu.

Danas Sveta Crkva slavi svetkovinu Svete Obitelji. Pred nama su Josip, Marija i Isus koji već na samome začetku obitelji dijele sudbinu svoga Mojsija i svoga izraelskoga naroda. Oni moraju bježati u Egipat i vratiti se preko pustinje i Jordana u Obećanu zemlju. Moraju proći kroz sve ono što nosi pustinja, ali i težiti svemu onome što nudi Obećana Zemlja i Gospodin Bog.
Ova nam je svetkovina dana kao uzor da usmjerimo naše obitelji po uzoru na Svetu Obitelj. No, odmah se danas pitamo je li to moguće u naše vrijeme danas?! Razloge navodino da roditelji nisu na okupu kao nekada, jer je posrijedi rad, zatim studij djece, pa društvo koje od tebe traži da se potpuno uključiš u kolotečinu ili te izbacuje, pa bio ti mlađi, odrasliji ili stariji. Međutim, mi možemo stvarati obrana koliko god hoćemo, ali nam mora biti jasno da nijedan razlog protiv nije valjan. Jednako smo razmišljali na Sve Svete je li moguće danas u našem ovakvom vremenu biti svet. Moguće je svima onima koji hoće i na ovo “hoće” ulažu dovoljno truda.
Obiteljski kruh je bio uvijek težak za oca, možda danas najlakši i sa manje kora, pa zašto se onda pitati je li moguće da otac danas bude otac u obitelji. Da, itekako! Naše majke i bake jučer su živjele bez bijele tehnike u brojnim obiteljima. Sergio Zavoli, talijanski suvremeni pisac i donedavni predsjednik tv kuće RAI, kaže da mu je najžalije upravo zato majki i baki koje nisu okusile blagodat strojeva što olakšavaju život u obitellji i kućanstvu. Jednako se danas može ostvariti majčinstvo i brak kao i uvijek, samo ako se to postavi kao cilj i sve podredi cilju. Nikada nije bilo vjerne žene mužu i prave majke u obitelji bez žrtve, što naravno vrijedi za muža i oca. No, imajmo na umu da bez mučeničke majke nismo naišli napravu obitelj. Previše se traži od majke. Ali majka zna i hoće uložiti i nikada joj nije previše. Znade čega se primila, što hoće i kamo ide. Uzor joj je Sveta Obitelj, koja je veoma rano dobila obećanje što je čeka – mač boli. Tako će nešto Sveti Pavao reći na polasku za Rim, da ne zna što ga čeka osim okova, bičeva i progonstva, ali zna što je iza svega toga.
Zato danas, ikao nije naglašeni majčin dan, moramo na poseban način zahvaliti Bogu za žrtve naših majki u našim obiteljim i moliti Gospodina da ove njihove žrtve rađaju plodom u novim majkama koje se neće bojati žrtve, koje neće sve činiti samo da im bude lakše po svaku cijenu, koje neće držati djecu svojim vlasništvom, pa tako i u pobačaju, već će preuzetu i obećanu suradnju s Bogom izvršavati “onako kako Bog zapovijeda”, kako se uobičaje reći u našem narodu.
Slijedeći primjer majke mi se dojmio kao mladom svećeniku i više sam ga puta ponovio. “Već nakon sedam-osam godina braka došlo je do ozbiljnih nesuglasica, voljom i arogancijom muža koji se podobro upetljao u tuđi brak i u još koješta. Ženina žrtva i opraštanje nisu bile dovoljne, čak ni iza teških udaraca i psovki koje to neminovno prate. No, ona je toliko bila ustrajna da je i njega tako surova to intrigiralo, je li to stvarnost ili se ona njemu pričinja. Je li moguće se pretvarati pod tolikim pogrdama, psovkama i udarcima?! Jednoga jutra, kao po običaju, izmisli svađu s ciljem da to bude zadnji put u toj kući i obitelji i da se pripoji novoj priložnici. Ali ostalo je u zraku jedno pitanje na koje nije mogao dati odgovor, a to je da li njegova žena kada je on odsutan sve to govori njihovoj šestogodišnjoj kćerki i da je nagovara protiv njega. Poslije ove izmišljene svađe i udaraca izletio je kao ljutit iz kuće i dok je žena bila u boli i jecaju, on se uvukao u kuću krišom i sakrio se čekajući što će biti kada ona probudi kćerkicu i kada je pozove na zajutrak.
Majka se lijepo spremila, obrisala tragove suza koliko je moguće i pozvala dite na jelo. Prije samoga jela pozvala je dijete na molitvu i započela…kćeri draga, prije nego počnemo jesti ovo obilje Božjega blagoslova, zahvalimo Bogu za našega dragoga tatu koji po čitav dan se muči i radi, da bismo mi mogli u miru živjeti i uživati, da nam ga Boč čuva…Nestretni tata nije mogao izdržati ovu molitvu do kraja već je briznuo u plač, doletio do njih, prigrlio ih i zatražio oproštenje” (Po sjećanju FM).
To je majka, to je žena, to je žrtva! Olako je postaviti pitanje i odgovoriti, što bi bilo da je drugačije bilo. Da je bila majka drugačija dijelila bi kasnije sivilo tolikih sličnih obitelji koje žele bez žrtve i truda imati sve u životu i u svemu uspjeti.
Jasan nam je zaključak. Bez trnovitoga hoda kroz pustinju ne može se preko Jordana u Obećanu Zemlju. Treba podijeti tegobe i ustrajati, surađivati s Bogom, pa jednoga dana kada dođemo u Obećanu Zemlju ostaje nam pravi život. Hvala Bogu danas još lijepo vidimo toliko naših djedova i baki, kao i očeva i majki koji uživaju u plodovima štošu ih ranije mukotrpno čuvali i za njih radili. Bog im platio njihovu žrtvu i trud, kako u starosti tako i u vječnosti.

 

 

  • fra Franjo Mabić
Oglasi