Biblijska misao dana – 02. siječanj. – Tko je Krist?

iv-1-19-28Tko je Krist?

Židovi pitaju Ivana Krstitelja, je li on Krist? Je li on obećani Mesija, kojeg oni iščekuju? (Riječ krist znači isto što i mesija – dakle pomazanik, odnosno spasitelj.)

Svatko od nas treba Krista – treba Spasitelja. Svi mi u sebi nosimo slabost, prazninu, nosimo slomljenost i sputanost. S druge strane, u nama duboko usađena je čežnja za srećom, za pravom radošću – za puninom života… U svakom našem ponašanju ta duboka čežnja probija iz nas: tugujemo zato što nam radost života izmiče; radujemo se, jer doživljavamo da nas je barem malo dotakla; bjesnimo, mučimo sebe i one oko sebe, jer nas je strah – mislimo da nam je netko oduzima. Pa i onda kada netko u očaju odustaje od života, to je očajni krik za puninom koju nigdje i ni u kome ne pronalazi… Svatko od nas dobro zna, da sam sebi nije dovoljan. Treba nam netko…Netko!?…

Tko je Krist? Tko je taj koji može do kraja ispuniti tu beskrajno duboku čežnju za spasenjem, od koje je sazdano naše biće? Postoji li on uopće? Ivan svoje sugovornike upućuje na Isusa iz Nazareta. Veli da mu on nije dostojan odriješiti obuće na nogama. Isus za njim dolazi, ali je već tu među njima. Samo ga treba prepoznati, treba mu pripraviti put…

Židovi međutim – osim nekolicine – nisu prepoznali u Isusu Krista. Naprotiv, dali su ga raspeti kao bogohulitelja. ”K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše” (Iv 1,11). Čovjekovu grješnost Bog je morao usaditi u otkupljenje.

Zašto su Židovi odbacili Isusa? Zašto je teško priznati da je Isus Krist, da je Spasitelj – sam Bog koji nam je došao?

Nije lako vjerovati da Bog čovjeku prilazi tako blizu, tako jednostavno, nenametljivo. Nije lako i zbog toga, jer priznati Isusa Kristom podrazumjeva da je on put, istina i život; da je njegova žrtva spasiteljska; da su njegove riječi istina i da ih trebamo slušati i vršiti… Ako je Isus Krist, onda puno ozbiljnije treba shvatiti svaku njegovu riječ, zapovijedi i pozive, jer ih u tom slučaju nije izrekao tek jedan čovjek, već sam Bog. Ako je Isus Krist, onda mu se valja, ne samo diviti kao junaku, već ga prizivati kao Spasitelja, jedinog koji me može podići iz moje nespašenosti. Ako je Isus Krist, onda ga treba slaviti, slušati i ići za njim – do križa – noseći svoj križ. Ako je Isus Krist, onda se valja obratiti. Samo obraćen čovjek može ući u Kraljevstvo nebesko.

Zbilja nije lako priznati Isusa Kristom. To nije samo jedna spoznaja više, već golem izazov za čovjeka. To je izazov na potpunu promjenu života – na obraćenje. Da! Valja se u tom slučaju ozbiljno zagledati u se, pa prionuti: poravnavati staze, ispunjavati doline, pripravljati putove vlastitog srca – sve kako bi Isus Mesija mogao k meni doći.

Mnogima je to ipak preteško. Oni će radije sebe uvjeriti da Isus nije Krist, nego li se obratiti. A samog Isusa i one, koji ga časte kao Krista, pokušavat će na različite načine obezvrijediti. Kad čovjek svoju neobraćenost stavi za mjerilo, božanska istina mu nužno postaje nepodobna, a obmana poželjna. Isus to, u razgovoru s Nikodemom, jasno potvrđuje: ”Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla”(Iv 3,19). Tako su činili Isusovi suvremenici. Tako se događalo kroz povijest. Tako je i danas. Isusu se osporava božanska narav, Crkvu se obezvrjeđuje i napada, njezin nauk se relativizira, povijesna istina se krivotvori. Otkrivaju se ”nova evanđelja” i ”tajni spisi” – a zapravo dobro poznate stare krivotvorine – koje tobože otkrivaju drugačijeg Isusa, nude neki novi ”kod” za čitanje Biblije… Kako obmana zna biti privlačna – upravo poput edenskog zabranjenog voća nesretnoj Evi i Adamu: dobra za jelo, za oči zamamljiva i za mudrost poželjna.

Zato, kad kažemo da vjerujemo u Isusa Krista, znajmo da je to obveza. To nas stavlja u poseban odnos prema njemu. Ali još više to je nova dimenzija života, nova nada, nova perspektiva, koju samo on može dati.

Priznati Isusa Kristom znači priznati da je život jači od smrti, da je ljubav jača od mržnje, da istina oslobađa cjelovitije nego laž, da dobrota i darivanje obogaćuje više nego pohlepa i sebičnost, da opraštanje stvara dublji, trajniji mir nego sila ili osveta.

Braćo i sestre: Isus je Krist! On je naš Spasitelj!

don Marinko Mlakić

Oglasi