SV. BAZILIJE VELIKI I GRGUR NAZIJANSKI – SLUŽBA ČITANJA

Bazilije i Grgur Nazijanski

SV. BAZILIJE VELIKI I GRGUR NAZIJANSKI – SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove. *
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

HIMAN

Isuse Kriste, svećeniče vječni,
Molitvom, pjesmom, svečanošću ovom
Slaveći tvoje svećenike vjerne
Častimo tebe.

Po tvome daru učili su oni
Narode brojne putovima svjetla,
Vodeći sveto, hranili ih trajno
Riječju života.

Protivne sile priječile ih nisu
Vjerni da uvijek ostanu ti, Kriste;
Nagrada vječna osloncem im bila
Ufarnju čvrstom.

Nakon svih muka kratkoga života
Prispjeli sad su domovini vječnoj,
Počinku slatkom, blaženstvu i miru
Očinskog doma.

Vječno Božanstvo, kralju svih kraljeva,
Vrhunče slave, dike sve i hvale,
Stvorovi tvoji neka svi te slave
Sad i u vječnost. Amen.

PSALMODIJA

Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu

Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).

Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.

Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

Ps 132 (131). Božje obećanje domu Davidovu

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

I.

Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog, *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustiti snu na oči, *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!

»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lice pomazanika svoga!«

Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

II.

Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

R. Dođite, gledajte djela Gospodnja.
O. Divote koje na zemlji učini.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Poslanice Kološanima
(2, 16-3,4)

Novi život u Kristu

Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest – tijelo Kristovo. Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u “poniznosti i štovanju anđela”, zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim.
Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: “Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči”? Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo.
Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
OTPJEV Kol 3, 1-2; Lk 12, 34)

R. Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. * Za onim gore težite, ne za zemaljskim!
O. Gdje je blago vaše, ondje će vam biti i srce. * Za onim.
DRUGO ČITANJE: Iz Propovijedi svetog Grgura Nazijanskog, biskupa
(Knj. 5,19, i; 20,2; 21, i; SC153,248-250.260-264)

Eva i Marija

Svi su u Ateni smatrali kao da smo nas dvojica poput jedne rijeke što se iz istog matičnog izvora, zbog želje za naukom, razdvaja u dva rukava da se opet, Božjim nagnućem, sastanemo. Svoga i velikoga Bazilija susretao sam tada s poštovanjem zbog uvida u njegovu ćudorednu ozbiljnost, a i zbog zrelosti i razbora u razgovorima. A na to sam poštovanje i druge pobuđivao koji ga još nisu poznavali. I čim bi ga upoznali ili čuli, odmah su mu iskazivali poštovanje.
Odakle to? Jedini je on gotovo između svih koji su došli u Atenu na nauke bio izuzet od općeg zakona: uživao je veće poštovanje nego je to uobičajeno za početnike. Odatle je počelo naše prijateljstvo, odatle je zaiskrila povezanost te smo bili kao ranjeni uzajamnom privrženošću.
Tijekom vremena očitovali smo si zajedničku želju za filozofijom i postali smo sudrugovi, sustanari i prijatelji, idući jedino za tim da danomice sve žarčim i upornijim zalaganjem ostvarimo tu svoju želju.
Vodila nas je ista želja za najpoželjnijom stvari, za naukom. Ali, među nama nije bilo zavisti, a cijenili smo natjecanje. Obojica smo se natjecali, ne tko će prvi odnijeti pobjedu, nego tko li će prvi drugome je prepustiti. Jer, obojica smo slavu drugoga smatrali svojom.
Činilo se da je u nama jedna duša u dva tijela. Ne valja, doduše, vjerovati onima što vele da je sve u svemu. Ali, nama se može vjerovati da bijasmo jedan u drugome.
Obojica smo imali isti posao i isto nastojanje: razvijati kreposti da živimo u zbiljnostima drugoga života te se tako pripravimo na to da se onamo preselimo. Imajući to pred očima, sav smo svoj život i djelatnost upravljali tome da vršimo Božje zapovijedi, da jedan drugoga potičemo na njegovanje kreposti. Zapravo, ako to nije odveć samosvjesno reći: jedan drugome bijasmo norma i mjerilo za razlikovanje dobra i zla.
I kako svi već imaju neki nadimak, bilo da su im ga dali roditelji ili su ga sami nadjeli, već prema svojim životnim sklonostima, nama je bila čast i veliko ime: biti i zvati se kršćanima.
OTPJEV (Dn 2, 21-22; 1 Kor 12, 11)

R. Gospodin daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. * On otkriva dubine i tajne i svjetlost prebiva u njega.
O. A sve to čini jedan te isti Duh dijeleći svakome napose kako hoće. * On otkriva.

MOLITVA

Bože, ti si prosvijetlio svoju Crkvu primjerom i naukom svetoga Bazilija i Grgura. Daj nam u poniznosti tražiti tvoju istinu i ljubav za nju svjedočiti! Po Gospodinu.
ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.