SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (04.01.)

 

Bozic (12)SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (04.01.)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Blizu je već Gospodin – dođite, poklonimo se!

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Blizu je već Gospodin – dođite, poklonimo se!

HIMAN

U dan onaj, u dan gnjeva
Ognjem svijet će sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva.

Kolki strah će na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dođe pretrest ljudske strasti!

S trublje čudan zvuk romori,
U sva groblja budeć roni
I pred prijestol mrtve goni.

Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene.

Otvara se knjiga jada,
Knjiga grešna ljudskog rada
Što će vagnut biti sada.

Spase blagi, ti nas vodi,
U dvor svetih nebesnika,
U zbor sretnih blaženika. Amen.

PSALMODIJA
Psalam 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi

Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti… zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20).

I.

Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

Odlučio sam: “Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.”
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud, bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.
Tad progovorih svojim jezikom: *
“Objavi mi, Gospodine, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.
Poput sjene čovjek prolazi †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.”

Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

II.

Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.
Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Ti kaznama popravljaš čovjeka †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.
Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.

Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!

Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

Psalam 52 (51). Protiv nasilja klevetnika
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).
Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?
Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!
Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!
Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.
Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:
“Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!”
A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
Hvalit ću te svagda što si to učinio †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.

Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

R. Duša se moja u njegovu uzda riječ.
O. U Gospodina se duša moja uzda.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Poslanice Kološanima (3, 17 — 4,1)

Život kršćanske obitelji

Sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu!
Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima.
Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu!
Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom. Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti! Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu!

OTPJEV (Otk 3, 7-8)

R. Sve što god riječju ili djelom činite: * sve činite u imenu Gospodina Isusa!
O. Zahvaljujući Bogu Ocu po njemu. * Sve.

DRUGO ČITANJE: Iz Pet stotina poglavlja svetoga Maksima Priznavaoca, opata
(Cent. 1,8-13: PG 90,1182-1186)

Uvijek novo otajstvo

Božja Riječ, koja se po svojoj dobroti i čovjekoljublju jednom u tijelu rodila, za one koji to hoće uvijek se iznova u duhu rađa te postaje djetetom što u njima krepostima raste. Koliko ga tko umije prihvatiti i koliko-toliko razumjeti, on mu se bez ikakve ljubomore i pridržaja otkriva, smanjujući svoju beskrajnu veličinu. Ali, uvijek ispituje koliko li je za to i kako li je sposoban onaj koji ga želi vidjeti. A opet zbog uzvišenosti otajstva, ostaje svima nedohvatljiv.
Stoga je i kazao blaženi Apostol, mudro razmatrajući ovo silno otajstvo: Isus Krist jučer i danas isti je — i uvijeke. Shvatio je da je to uvijek novo otajstvo koje nipošto ne stari time što ga razum spoznaje.
Rađa se Bog koji je, uzevši tijelo s razumnom dušom, postao čovjekom. Rađa se Onaj koji je sve stvari izveo iz ništa. Na Istoku je zasjala zvijezda što sja i po danu te dovodi mudrace do mjesta gdje leži Riječ koja je uzela tijelo. Time pokazuje da Riječ, koju skrivahu Zakon i Proroci, na otajstven način nadilazi osjetilno znanje i da poganske narode privodi do najvišeg svjetla spoznaje.
Doista, govor Zakona i Proroka, ako se s pobožnošću nastoji razumjeti, one koji su snagom milosti, u skladu s Naumom, pozvani privodi poput zvijezde k spoznaji utjelovljene Riječi.
Zato Bog postaje potpunim čovjekom, ne izuzimajući ništa što spada na ljudsku narav, osim grijeha (a grijeh zapravo i ne spada na našu narav). Tako je, nudeći mu za hranu svoje tijelo, izazvao nezasitnoga zmaja koji je razjapio na nj svoje ralje. Taj pak zalogaj tijela što je u sebi krilo moć Božanstva postade zmaju smrtonosnim otrovom, a ljudskoj naravi lijekom koji je, i opet zbog božanske moći, obnavlja u prvotnoj milosti.
Nekoć je pakleni zmaj pokvario ljudsku narav onim zatrovanim zalogajem sa stabla znanja. A sada, pošto se usudio progutati Gospodnje tijelo u kojemu bijaše moć Božanstva, on se sam upropastio i skončao.
Veliko otajstvo božanskog utjelovljenja ostaje uvijek otajstvom. Na koji je način Riječ u tijelu bitno vlastita osoba i na koji način, kao vlastita osoba, sva bitno opstoji u Oca? Na koji je način ta ista Riječ u isti mah po naravi sva Bog, a opet postade po naravi sva čovjek? I ništa joj ne manjka, ni od jedne ni od druge naravi, ni od božanske po kojoj je Bog, ni od naše po kojoj postade čovjekom.
Ta otajstva može shvatiti samo vjera, koja je temelj i potporanj za ono što nadilazi svaku mogućnost naših osjetila i razuma.

OTPJEV (Iv 1, 14. 1)

R. Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. * I vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine.
O. U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. * I vidjesmo.

MOLITVA

Svemogući Bože, tvoj je Spas za otkupljenje svijeta sišao s nebesa kao novo svijetlo. Daj da to svjetlo trajno blista u našim srcima i obnovi nam život. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.