06, NKG – PROPOVIJEDI – A

Isus nije došao dokinuti zakon, kako sam kaže, već ga dopuniti i ispuniti. To znači da želi od ovoga što izgleda ili je nametnuto da bude naš osobni izbor i naše životno, nutarnje, i to osobno prihvaćanje. Jer svi su bili siti kao što smo i mi siti onoga samo izvanjskoga ispunjavanja zakona i njegova slova. To prigovaramo farizejima i nazivamo ih takvima, a često smo na istoj i jednakoj liniji opsluživanja i deklarativnoga prihvaćanja. Pravda jednoga Kristova sljedbenika, nas kršćana, ne ovisi samo od pukoga opsluživanja zakona, već od onoga kako nam sam Spasitelj daje primjer onoga što se u Njemu ispunilo i onoga kako on opslužuje zakon. On je poslušan zakonu u zajedništvu s Ocem. Tako On postavlja nove temelje vrjednovanja zakona i morala, a to je u svemu ovome i osobna nakana. Dakle nije dovoljno samo ono: “Ne ubij!” Gdje je ono što si drugome dobra učinio, a ne samo čuvao da ga ne ubiješ. Poštuj oca i majku samo radi zakona da te ne kazni, je ono najmanje što može biti ovdje na zemlji. Ovdje treba ljubav prema roditeljima, odgojiteljima, starijima, svima koji se brinu za zajedničke potrebe tebe, mene, Crkve, Društva i sviju koje moramo i trebamo gledati kroz naše roditelje, njihovo poštivanje i ljubav prema njima. Ne piše: “Poštuj djeda i babu!” Bili to značilo da njih treba ukloniti… E, to bi bilo ono farizejsko tumačenje. Tako ne piše u zakonu i ja ne moram… Nema tu ni kršćanstva ni Krista. Zakonu treba onaj DUH, a to mu je dao, donio i dopunio sam Krist. Njegovi gledaju tako živjeti i Njemu se mole da im pomogne!