JE LI MALO ONIH KOJI SE SPAŠAVAJU???

MALO JE ONIH ŠTO SU SPAŠENI

propovijed svetog Leonarda iz Porto Maurizija (1676. – 1751.)

Sveti Leonard iz Porto Maurizija je bio vrlo pobožan franjevački fratar koji je živio u samostanu svetog Bonaventure u Rimu. On je bio jedan od najvećih misionara u povijesti Crkve. On je običavao propovijedati tisućama na otvorenom trgu svakog grada i naselja gdje crkve nisu bile dovoljno velike za slušateljstvo. Toliko sjajna i sveta je bila njegova rječitost da, kad je jednom imao dvotjednu misiju u Rimu, sam papa i kardinalski zbor su ga došli poslušati. Bezgrešno začeće Blažene Djevice, klanjanje Presvetom Sakramentu i čašćenje Presvetog Srca Isusova su bile njegove križarske vojne. On je nemalo bio zaslužan za definiciju Bezgrešnog začeća koja je došla malo više od sto godina nakon njegove smrti. Kaže se da je on čak nadahnuo Božanske pohvale koje se govore na kraju Blagoslova Presvetog Sakramenta (iako ih je, zna se, napisao Luigi Felici, SI, op. prev.). Ali najpoznatija Leonardova privrženost je bila njegova pobožnost postajama Križnog puta. Umro je blaženom smrću u svojoj sedamdeset petoj godini, nakon dvadeset pet godina neprekinutog propovijedanja.

Jedna od najpoznatijih propovijedi svetog Leonarda iz Porto Maurizija je bila „Malo je onih što su spašeni“. To je bilo ono na čemu se oslanjao za obraćenje velikih grešnika. Ova propovijed, kao i ostali njegovi spisi, bila je podnesena na kanonsko ispitivanje tijekom procesa njegove kanonizacije. U njoj on razmatra razna stanja kršćanskog života i zaključuje da je malo onih što su spašeni u odnosu na ukupnost svih ljudi (u propovijedi piše na ukupnost svjesnih katolika, op. prev.).

Sveti Aleksandar

Sveti Aleksandar Aleksandrijski (+ 328)

Sv. Aleksandar, aleksandrijski patrijarh, nasljedio je Achillasa g. 313., a umro 18. travnja 328. U zapadnoj se Crkvi slavi 26. veljače. Od g. 318. do 323. vodio je dogmatsku (vjersku) borbu protiv svećenika Arija koji je nijekao Kristovo božanstvo. Osudio je njega i njegovu propagandu brojnim pismima. Sveti je Epifanije poznavao 20 njegovih pisama; od njih su sačuvane dvije velike okružnice: svim biskupima i Aleksandru, biskupu Soluna i Konstantinopola. Njemu je sam car Konstantin Veliki upravio pismo preko Hozija iz Cordove, poslanika pape svetog Silvestra I. na saboru u Niceji. Sv. Aleksandar je na tom I. općem saboru odigrao važnu ulogu. Sabor je potvrdio njegovu vlast nad Egiptom, Libijom i Pentapolisom. Od njegovih propovijedi vjerojatno su sačuvane, i to u odlomcima, propovijedi o Duši i tijelu te o Isusovoj muci.

Aleksandru je u borbi protiv arijanaca mnogo pomagao njegov đakon Atanazije, kasnije njegov nasljednik i veliki svetac te crkveni naučitelj. Euzebije, biskup iz Nikomedije, te sam car Konstantin tražili su od Aleksandra da natrag primi u Crkvu Arija, no on se tome odlučno usprotivio.

Kad je riječ o sv. Aleksandru, aleksandrijskom patrijarhu, možemo mirne duše ustvrditi da se radi o velikom čovjeku koji je u vremenima arijanske krize odigrao veliku i pozitivnu ulogu. Zato ga opravdano spominju manje-više sve veće crkvene povijesti, a i velika Patrologia graeca (PG) u svom 18. svesku od 547. do 614. stranice donosi njegova Pisma i Govore. Štoviše, učenjak H. G. Opitz objavio je u jednom novom izdanju djelâ sv. Atanazija i pisma sv. Aleksandra. To je djelo izdano u Berlinu g. 1934.

Opisao ga je također i svjetski poznati patrolog Bardenhewer u svom klasičnom djelu Geschichte der altkirchlichen Literatur (Povijest starocrkvene literature). Opis iznosi čak 7 stranica. Jasno je da je ušao i u sve velike katoličke enciklopedije, od kojih spominjem samo dvije s kojima sam se poslužio u ovom prikazu: Lexikon für Theologie und Kirche (I, 313, prikaz profesora dr. Pierre-Thomasa Camelota, dominikanca) i Enciclopedia cattolica (I, 781-782, prikaz profesora Gaetana Corti koji je predavao na Teološkom fakultetu u Milanu te na Katoličkom sveučilištu Sacro Cuore, također u Milanu).

08. NKG – NEDJELJA – MISNA ČITANJA (I)

NEDJELJA – Misna čitanja – 08. NKG (A)

📖: Iz 49,14-15; Ps 62,2-3.6-9ab; 1Kor 4,1-5; Mt 6,24-34

Prvo čitanje: Iz 49, 14-15
Tebe ja zaboraviti neću!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Sion reče: »Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.« Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
Riječ Gospodnja.