Dragi prijatelju, zašto si tužan?

Dragi prijatelju, zašto si tužan? Što te tišti? Gledam te čitav dan i dozivam te na milijon načina u nadi da ćeš me se sjetiti, da ćeš pozvati svoga prijatelja u pomoć. Ali ništa, uzalud sam čekao. Nakon što si otvorio jutros svoje oči i ugledao svjetlost dana, čekao sam kad ćeš se prekrižiti i moliti svoga Oca za blagoslov, da te čuva čitav dan. Ali, ti si se ustao, pojeo i požurio za svojim obvezama ne mareći za njihov ishod. Dok si užurbano trčao, želeći odraditi obveze toga dana, stvari se nisu odvijale kako treba, te su počeli dolaziti problemi. Tada sam se nadao da ćeš me pozvati da ti pomognem. Ali ti si bio ljut te si srdio Boga sa svojim psovkama koje su vrijeđale tvoga Stvoritelja. Bio sam jako tužan. Ja bih za tebe dao život. I sada, na kraju dana, opet čekam… Čekam u nadi da ćeš tražiti blagoslov za noć koja dolazi.. Još uvijek čekam i šaljem anđele čuvare da bdiju nad tobom.. Tvoj Isus

04. KOR – NEDJELJA – Marijine misli

 

Isus je došao baciti oganj na zemlju (Lk 12,49)

Križ je na kršćanskom putu uvijek prisutan, kršćanski život ne znači nekakvu „trgovinsku povlasticu“, nego istinsko nasljedovanje Isusa.
Pogotovo sad u ovo korizmeno vrijeme, nije jednostavno svjedočiti, ne usudimo se olako reći da sve dobre stvari koje dobivamo su od Sv Duha, kao što to većina misli, zato su neki otišli.
Isusov put nije lagan, ne da samo ne želimo nositi križ i biti poslušni i ponizni, nego ne bi mi bili ni oni koji pomažu. Rađe smo oni iz svjetine koji kažu “Raspni ga”, tako je udobnije.
Teška je ovo besjeda, ne pišu nam u evanđelju samo lijepe stvari, ima i teških, “Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač”. … Isus nije došao da bi nam donio mir, ne onakav kakvog naša ljudska ideja očekuje.
Ne shvaćamo u prvi mah kako je Krist mogao i tim načinom progovoriti. Mi Krista poznajemo kao Mirotvorca, kao onoga koji propovijeda ljubav, mir, spasenje, i onoga koji traži da spasi što je bilo izgubljeno.
“Dođoh baciti oganj na zemlju, pa kako bih bio radostan da je već zapaljen…” To je oganj ljubavi Božje, koja nas posvećuje, koja se žrtvuje, koja izgara. Krist govori o svojoj smrti, koju će podnijeti zbog naših grijeha. Isus je tijekom zemaljskog života bio neshvaćen i neprihvaćen. Ljudi su se dijelili na one ”za” i one ”protiv” njega, a time i međusobno. Svojim je naukom i životom unio nemir i podjelu među ljude. Nastavi čitati

Čega si zbilja vlasnik, i što si u životu stekao?

Priroda♥  ♥   Čega si zbilja vlasnik, i što si u životu stekao? Koje si bisere izronio s dna mora? Na smrtnoj će te postelji tvoja tjelesna ćutila napustiti. Ima li u tebi duhovnoga svjetla da ti obasja srce? Kada ti grobni prah ispuni oči, hoće li tvoj grob jasnim sjajem zasjati? ♥  ♥ 

Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba

Djeca ♥  Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj duh je vječan. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, čija svjetlost nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora.  ♥  

Poslušne pčele

PČELEPriča-svjedočanstvo…..Poslušne pčele –
Evo vesele priče o pčelinjem roju koja se zbila u Švicarskoj. U novosagrađenoj kući na tavanu se ugnijezdio u mjesecu svibnju pčelinji roj. Nalazio se tu potkrovni stan jedne djevojke. Negdje je bila rupa kroz koju su se pčele mogle provući i tako zujati u prostorijama te djevojke. Ona se više nije usudila ući u svoj stan, a kamoli spavati. Otišla je do zaštitara okoliša koji je u Švicarskoj odgovoran za takve okolnosti.
Zaštitar je došao pogledati situaciju i rekao: Nastavi čitati

03. KOR – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (A)

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

Propovjednik Evanđelja i Božje Riječi je kao uspinjač-alpinist, koji traži i rukama i nogama sigurni oslonac gdje će se uhvatiti da bi nastavio dalje svoje penjanje uz nevjericu i poteškoće. to je stvarnost koju je prihvatio i ide dalje.Zar nije Mojsiju danas na čvrstom tlu, jednako tako i još neizvjesnije. Sveto Pismo donosi stvarne događaje i odmah daje svoju poruku. Danas je to preko slike vode. Slikom vode se želi reći da kao što čovjek fizički ne može živjeti bez vode i žeđa za vodom, tako jednako treba žeđati za Bogom, za Kristom, u kojem nam je ponuđen odgovor. Ovo nije samo obećanje budućim blaženicima i sretnicima, već je ovo pravo iskustvo tko ga želi prihvatiti.Ovo najavljuje Prvo čitanje u kojem se gasi žeđ izabranom narodu preko Božjega sluge Mojsija. Zato nas i pripjevni psalam (94) poziva da “ne budemo srca tvrda” kao oni prije ovoga događaja uza sve gledanje djela Gospodina Boga među njima. Tako će im i nasljednici gledati Isusova čudesa i nijekati ih, dapače, čak ih i Sotoni pripisivati. Zato nas ve poziva da imamo i jačamo vjeru i povjerenje u Gospodina Boga ko ji je uvijek tu s nama. Dok pavao zove Rimljane da se prisjete da je “ljubav Božja razlivena u našim srcima” i to po Duhu Svetom, snagom Duha Svetoga.

Ivan u današnjem evanđeoskom ulomku koristi vodu, bunar i žednu Samaritanku. Razgovor je pažljiv i obazriv na dvostrukom značenju. On polazi od prirodne žeđi za vodom do žeđi za Bogom; od obične prirodne vode do iskustva s Bogom u Isusu Kristu, u ili po kojem je Bog dao sve odgovore čovjeku i utažio sve žeđi i sve čovjekove želje. On je voda živa od koje se više ne žedni. Isus kaže Samaritanki i Tebi, ali i meni da bismo dobili i imali ovu vodu, onda treba od nas udaljiti grijeh i biti bez grijeha.
Ona to prihvaća i odmah ide prenijeti ovu mesijansku poruku drugima. Mnogi su Samaritanci (stranci) došli, po ovoj njezinoj riječi, i povjerovali, kako nam kaže danas Evanđelje. Evo nam ovdje još jedne zadaće, one iz prve rečenice o propovijedanju i življenju Evanđelja.
Mi smo oni koji nekada i posumnjaju u svom uspinjanju uz liticu vjere ili kod litice čekajući žedni vodu. Ivan Pavao II. je na ovo rekao za mladež: “Mladi danas otkrivaju i pronalaze smisao svetoga i svetosti, iako uvijek ne znaju kako to prepoznati”. To znači da su žedni i daju znakove. Koji bi nam znakovi žeđi i žetve još trebali biti pred našim očima, i koji to drugi znakovi još mogu biti?!
Vodu u oceanima i morima nalazimo na početku stvaranja kao nešto negativno, rasuto i zločesto, pa će sam Gospodin omeđiti granice i utjerati ovo zlo u svoja korita i ravnati njima, tako da će se znati dokle će stizati “ponos tvoga valovlja”(Job 38,11). Ali gledajući s druge strane voda je gotovo najveći dar koji je mogao Gospodin dati čovjeku, dar bez kojega nema života na zemlji. Psalam kaže (64): “Ti si pohodio zemlju i …napunio rijeke vodama, natapaš je da se raduju pašnjaci upustinji. Kako ćemo tek ustvrditi što je voda za čitavu povijest nomada i polupustinjskih i pustinjskih krajeva. Kako bi se mogao zamisliti život bez vode.
Međutim, nas danas zanima i drugi vid značenja vode. Naime, voda ima snagu i značenje čišćenja i pranja od nečistoće, skida i uništava mrlje koje nanio grijeh, počevši od samoga krštenja. Tako da krštenjem vodom, ne samo da smo očišćeni i oprani, već vodom postajemo nova stvorenja, počinjemo novi život, postajemo djeca Božja, raskidamo sa starim, bivšim životom. Sjetimo se Isusova krštenja i kidanja skoro svih mjesta sa svojim Nazaretom i dojučerašnjim tridesegodišnjim životom. Od krštenja počinje i jest sve novo. Tako vodom postajemo nova stvorenja, a on je tu da nas ukrijepi u živu vodu, koja je on sam: “Voda koju ću ja dati, onima koji je budu pili postati će izvor života vječnoga”(Iv 4,14). Isus nas sam poziva više puta da “svi mi koji smo žedni da dođemo k njemu… iz njegova boka će poteći rijeke žive vode”(Iv 7,37..) ili “ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga”(3,5).
Isus je živa voda za kojoj mi trebamo žednjeti kao žedna pustinja za vodom. Čovjekovo srce je žedna pustinja koja također neprestano žedni kako za duhovnim tako za materijalnim; kako to lijepo reče Preradović:”Ljudskom srcu uvjek nešto treba / Zadovoljno nikad posve nije / Čim željenog cilja se dovreba / Sto mu želja iz njeg klije” (Ljudsko srce). Tako smo uvijek žedni sreće, pažnje, kruha, istine, kulture, dostojanstva, mira, nade… Što materijalno više imamo vode, to duhovno smo žedniji, ali se ne trudimo doći do bunara i tu utažiti žeđ. Možda bi se bilo dobro i upitati danas kada govorimo o svoj žeđi općenito i našim željama, koliko mi dopuštamo drugome sreću da nađe vodu i utaži žeđ, ili još bolje rečeno, mi koji pijemo živu vodu vjere koliko smo putokaz do izvora, do unara žive vode drugima. Koliko smo sreća drugima i izvor pravih životnih vrijednosti drugima, mi koji se držimo Kristovim, jer hranimo se njime i gasimo žeđ njime.
“Jednom je prilikom Konfucije susreo čovjeka odjevena u jelenju kožu, opasan užetom i sa lutnjom u rukama, čiji su zvuci veselo napunjali sumornu dolinu. Upita ga: ”Što te čini tako sretnim?”
Čovjek mu odgovara: ”Ja imam puno stvari pri sebi koje me čine sretnim. Čovjek je kruna stvaranja. Vidiš, Bog me je stvorio čovjekom, a ne životinjom, kako bi drugi mogli obući moju kožu kao što sam ja obukao ovu jelenju. Vidiš, pojedini umiru kao djeca, a ja sam postao zreo i odrastao. Mnogi provode svoje dane u zatvoru ili su prikovani za bolesničku postelju. Ja sam zdrav i slobodan. Sada mi odgovorite Vi, zašto ja ne bih bio zadovoljan i sretan?”
Tko je slobodan od zemaljskih briga može vidno svaki dan napredovati u duhovnom životu. Ne trebaju nam nerazumni strahovi.Ako blago i slatko govoriš, tvoj eho, odjek glasa samo može biti takav. Ako hodaš uspravno, tvoja sjena može biti samo takva, uspravna.
Kršćanin nema nikada straha od ničega i nikoga.
Isus je bio pomazan uljem radosti i On istim uljem je pomazao nas svoje učenike. On je Gospodin koji nas ljubi i oduzima nam pojedine stvari da bi nam ih na koncu višestruko umnožene udijelio“(GpG.Mabić/Jukić.V.279).
Mi bismo uistinu morali biti sretni što smo Kristovi i morali bismo ovu sreću iskazivati svojim životom mnogo, mnogo više nego to činimo. Ne baš uvijek se na nama vidi da nismo žedni. Nije to tragedija do sada, ali će biti tragično ako nastavimo tako i ne budemo pili više živu vodu i ne budemo tražili pomoć od Gospodina. Ako ne pijemo vodu ili ako ne jedemo, neminovno slijedi smrt. Ako smo toga svijesni, trgnimo se i počnimo se hraniti Kruhom Života i Živom Vodom, pjevajući sa Svetim Augustinom: “Gospodine Bože, stvorio si nas za sebe i zato je naše srce nemirno dok ne otpočine u tebi”. Pomozi nam da budeš hrana i piće našega nezadovoljnoga srca.

 

Sluga Božji Mojsije udara štapom stijenu i odmah poteče voda žednom narodu…

 

Štap je uvijek bio izvor zaštite u rukama čovjeka Božjega i svih pastira, kao i Dobroga Pastira…

 

“Ne budite danas srca tvrda kao u dan Mase i Meribe…” odakle je ostao sačuvan kamen iz toga mjesta i dobi…

Ona prepoznaje Mesiju (Živu Vodu) i ide javiti u selo. Na njezinu riječ dolaze mnogi i povjeruju u Njega. Opet su to stranci za domaće, Samaritanci…

fra Franjo Mabić

Nastavi čitati

03. KOR – NEDJELJA – MISNA ČITANJA (A)

3. Korizmena nedjelja – Misna čitanja – 03. KOR/A
📖: Izl 17,3-7; Ps 95,1-2.6-9; Rim 5,1-2.5-8; Iv 4,5-42

Prvo čitanje: Izl 17, 3-7
Daj nam vode da pijemo!

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati