SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (01. KOR)

emocije-i-molitva5SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (01. KOR)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Psalam 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (Sv. Irenej).

Ant. O da danas glas Gospodnji poslušamo i u njegov pokoj uđemo.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: *
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Podignite, vrata, nadvratnike svoje, *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!”

Podignite, vrata, nadvratnike svoje *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin nad Vojskama on je Kralj slave!”

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. O da danas glas Gospodnji poslušamo i u njegov pokoj uđemo.

HIMAN

Otkupitelju ljudi svih,
U suzama ti pjevamo:
Oprosti, Spase, Gospode,
I sve nas blago pomiluj.

Ti snagu đavla dušmanskog
Uništavaš po križu svom,
I zato križ ko vjere stijeg
Na čelo svoje stavljamo.

Odgoni od nas sveudilj
Dušmana našeg nastraj,
Nek tvoja krv nas očuva
Od kobnih vražjih ozljeda.

Ti radi nas si sišao
U tamu groba ledenog,
Da sve nas smrti predane,
Života darom obdariš.

Kad jednom svijetu bude kraj
Što ti ćeš ga dosuditi,
Po zaslugama vjerne ćeš
Za pravednost nagraditi.

Nek rane tvoje, Spase naš,
Lijek budu duši ranjenoj,
Da s Ocem, s Duhom Presvetim
Svu vječnost tebe hvalimo. Amen.

PSALMODIJA

Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini

Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5,17)

IV.

Ant. 1. Gospodin ih izbavi iz ruku dušmanskih (V. V. Aleluja).

Koliko mu prkosiše u pustinji, *
i žalostiše ga u samotnom kraju!
Sve nanovo iskušavahu Boga *
i vrijeđahu Sveca Izraelova
ne spominjuć` se ruke njegove *
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
ni znakova njegovih u Egiptu, *
ni čudesnih djela u polju Soanskom.
U krv im pretvori rijeke *
i potoke, da ne piju.
Posla na njih obade da ih žderu *
i žabe da ih more.
I predade skakavcu žetvu njihovu, *
i plod muke njihove žderaču.
Vinograde im tučom udari, *
a mrazom smokvike njihove.
I predade gradu njihova goveda *
i munjama stada njihova.

Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, †
jarost, bijes i nevolju: *
posla na njih anđele nesreće.
I put gnjevu svojem otvori: †
ne poštedje im život od smrti, *
životinje im izruči pošasti.
Pobi u Egiptu sve prvorođeno, *
prvence u šatorju Hamovu.

Ant. Gospodin ih izbavi iz ruku dušmanskih (V. V. Aleluja).

V.

Ant. 2. Gospodin ih odvede na svetu goru svoju (V. V. Aleluja).

I povede narod svoj kao ovce, *
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, *
a more je prekrilo dušmane njihove.
U Svetu zemlju svoju on ih odvede, *
na bregove što mu ih osvoji desnica.
Pred njima istjera pogane, †
konopom im podijeli baštinu, *
pod šatorjem njihovim naseli
plemena izraelska.

A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega *
i nisu držali zapovijedi njegovih.
Otpadoše, iznevjeriše se ko oci njihovi, *
ko luk nepouzdan oni zatajiše.
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, *
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
Bog vidje i gnjevom planu, *
odbaci posve Izraela.
I napusti boravište svoje u Šilu, *
Šator u kojem prebivaše s ljudima.
Preda u ropstvo snagu svoju *
i svoju diku u ruke dušmanske.
Narod svoj prepusti maču, *
raspali se na svoju baštinu.
Mladiće njihove oganj proguta, *
ne udaše se djevice njihove.
Svećenici njihovi padoše od mača, *
ne zaplakaše udove njihove.

Ant. Gospodin ih odvede na svetu goru svoju (V. V. Aleluja).

VI.

Ant. 3. Odabra pleme Judino i Davida, slugu svojega, da pase Izraela, baštinu njegovu (V. V. Aleluja).

Tad se ko oda sna trgnu Gospodin, *
ko ratnik vinom savladan.
Udari otraga dušmane svoje, *
sramotu im vječitu zadade.
On odbaci šator Josipov *
i Efrajimovo pleme ne odabra,
već odabra pleme Judino *
i goru Sion koja mu omilje.
Sagradi Svetište ko nebo visoko, *
ko zemlju utemelji ga dovijeka.
Izabra Davida, slugu svojega, *
uze ga od torova ovčjih;
odvede ga od ovaca dojilica †
da pase Jakova, narod njegov, *
Izraela, baštinu njegovu.
I pasao ih je srcem čestitim *
i brižljivim rukama vodio.

Ant. Odabra pleme Judino i Davida, slugu svojega, da pase Izraela, baštinu njegovu (V. V. Aleluja).

R. Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti.
O. Da se očituju djela njegova.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige Izlaska
(12. 37-49; 13, 11-16)

Odlazak Hebreja. Propisi o Pashi i prvorodencima

U one dane podu Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece. A mnogo i drugoga svijeta pode s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgadati, i tako nisu sebi spremili poputninu. Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina. I kad se navrši četiri stotine i trideset godina — točno onoga dana — sve čete Gospodnje iziđoše iz zemlje egipatske. Ona noć koju je Gospodin probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Gospodinu.
Reče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: Ni jedan stranac ne smije od nje jesti! Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. Ni gost ni najamnik ne smije je jesti! Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! Ako bi stranac koji medu vama boravi htio svetkovati Pashu u čast Gospodina, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji medu vama boravi.« »A kada te Gospodin dovede u zemlju Kanaanaca — kako vam se zakle, tebi i tvojim očima — i kada ti je preda, ustupajte Gospodinu prvorodence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade — svako muško pripada Gospodinu! Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorodenca između svoje djece otkupi.
Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znači to? — odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospodin iz Egipta, iz kuće ropstva. Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Gospodin je poubijao sve prvorođen-ce u zemlji egipatskoj: prvorodence ljudi i prvine stoke. Eto zato Gospodinu žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorodenca od svojih sinova otkupljujem. Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Gospodin izbavio iz Egipta.«

OTPJEV (Usp. Lk 2, 22. 23. 24)

R. Roditelji Isusovi poniješe ga u Jeruzalem, da ga prikažu Gospodinu * kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorodence neka se posveti Gospodinu.
O. Za njega prinesoše dvije grlice ili dva golubića. * Kao što.

DRUGO ČITANJE: Iz Pastoralne konstitucije Gaudium et spes Drugoga vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu.
(Br. 9-10)

Dublja pitanja čovječanstva

Današnji nam se svijet pokazuje u isto vrijeme snažnim i slabim, sposobnim da čini najbolja i najgora djela, a pred njim se otvara put slobode ili ropstva, napretka ili nazatka, bratstva ili mržnje. Osim toga čovjek postaje svjestan da o njemu ovisi hoće li na dobro upraviti sile koje je sam pokrenuo i koje ga mogu ili satrti ili mu služiti. Zato sam sebi postavlja pitanje. Neuravnoteženosti od kojih trpi suvremeni svijet u stvari su povezane s onom osnovnijom neuravnoteže-nošću kojoj su korijeni u čovjekovu srcu. Naime u samom se čovjeku sukobljavaju mnogi elementi. S jedne strane kao stvorenje iskustveno doživljava svoju višestruku ograničenost, a s druge se osjeća neograničenim u svojim željama i pozvanim na viši život.
I dok ga privlače mnoge stvari, neprestano je prisiljen medu njima birati i nekih se odricati. Štoviše, kako je slab i grešnik, nerijetko čini ono što neće, a što bi htio, ne čini. Prema tome, čovjeka muči podijeljenost u njemu samom, a odatle se rađaju tako brojni i toliki razdori također u društvu.
Mnoge, dakako, život u praktičnom materijalizmu odvraća da ne vide jasno dramatičnost toga stanja, a mnoge pak bijeda sprečava da o tome stanju razmišljaju.
Mnogi misle da će naći smirenje u kojem od raznolikih tumačenja svijeta koja se iznose.
Neki od samog ljudskog napora očekuju istinsko i potpuno oslobođenje čovječanstva te su uvjereni da će buduće čovjekovo kraljevanje na zemlji ispuniti sve želje njegova srca.
Ima i takvih koji, zdvajajući nad time da život nema smisla, hvale smionost onih koji se, držeći da ljudska egzistencija po samoj sebi i nema nikakva značenja, trude da joj sve značenje dadu iz svog vlastitog genija.
Uza sve to pred suvremenim razvojem svijeta danomice su sve brojniji oni koji ili sami postavljaju ili s novom oštrinom osjećaju najtemeljitija pitanja: što je čovjek? Koji je smisao patnje, zla, smrti, što i nadalje traje premda je ostvaren ovolik napredak? Čemu te pobjede koje su postignute uz tako visoku cijenu? Sto čovjek može društvu dati a što može od njega očekivati? Što će biti poslije ovoga zemaljskog života?
A Crkva vjeruje da Krist, koji je za sve umro i uskrsnuo, po svojem Duhu pruža čovjeku svjetlo i snagu da može odgovoriti svom vrhovnom pozivu. Nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem oni treba da se spase.
Ona vjeruje također da se u njezinu Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti. Osim toga, Crkva tvrdi da se na dnu svih promjena nalazi mnogo toga što je nepromjenljivo i što ima svoj najdublji temelj u Kristu, koji je isti jučer i danas i uvijek.

OTPJEV (1 Kor 55-56. 57; Tuž 3, 25)

R. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh. * Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.
O. Dobar je Gospodin onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. * Hvala Bogu.

MOLITVA

Svemogući Bože, pogledaj milostivo nas slabe ljude; pruži moćnu ruku i zaštiti nas. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi