SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (02. KOR)

SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (02. KOR)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

HIMAN

Već sunce se porodilo,
Pomolimo se ponizno:
U svemu danas, Bože naš,
Proživjet daj nam nevino!

Ti jezik naš obuzdavaj,
Da svađe ružne ne bude,
Ti blag nam oči zaklapaj,
Da taštih stvari ne vide.

Čistoću srca štiti nam,
Sve nisko tjeraj od njega,
Ukroti postom, trijeznošću
Pomamnost tijela našega.

Pa kada mine bijeli dan,
I opet noć se povrati,
Slatkoće svijeta prezrevši
Mi tebi ćemo pjevati.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.

PSALMODIJA

Psalam 39 Molitva bolesnika u tjeskobi

Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti… zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20).

I.

Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

Odlučio sam: “Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.”
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud, bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.
Tad progovorih svojim jezikom: *
“Objavi mi, Gospodine, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.
Poput sjene čovjek prolazi †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.”

Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

II.

Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.
Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Ti kaznama popravljaš čovjeka †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.
Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.

Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!

Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

Psalam 52 (51). Protiv nasilja klevetnika

Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).

Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?
Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!
Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!
Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.
Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:
“Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!”
A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
Hvalit ću te svagda što si to učinio †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.

Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

R. Obratite se i činite pokoru.
O. Načinite sebi novo srce i nov duh.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige Izlaska
(17, 1-16)

Voda iz stijene. Pobjeda nad Amalečanima

Sva izraelska zajednica po Gospodnjoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: “Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije im odgovori: “Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Gospodina?” Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: “Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?” “Što ću s ovim narodom!” – zazivao je Mojsije Gospodina. “Još malo pa će me kamenovati.” “Istupi pred narod!” – rekne Gospodin Mojsiju. “Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.” Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: “Je li Gospodin među nama ili nije?” Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jošui: “Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci.” Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod. Onda Gospodin reče Mojsiju: “Zapiši ovo u knjigu na sjećanje i utuvi u uši Jošui da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!” Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Gospodin mi je stijeg! “Jer”, reče, ” Gospodinov stijeg u ruku! Gospodin je boj protiv Amalečana od naraštaja do naraštaja!”

OTPJEV (Iz 12, 3.4; usp. Iv 4,14)

R. S radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. * Reći ćete u dan onaj: Hvalite Gospodina, prizivajte ime njegovo.
O. Voda koju ću vam ja dati postat će u vama izvorom vode koja struji u život vječni. * Reći ćete.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj. 4, 14, 2-3; 15, 1: SC 100. 542, 548)

Izrael je slikama učio bojati se Boga i ustrajati na putovima njegovim

Bog je od početka čovjeka sazdao radi svoga veličanstva; patrijarhe je izabrao radi njihova spasa; on je unaprijed odgajao narod učeći nepoučene da slijede Boga; proroke je poučavao i tako navikavao čovjeka na zemlji da nosi njegova Duha i ima zajedništvo s Bogom. On koji ni za kim nema potrebe, onima je koji njega trebaju pružao svoje zajedništvo; onima koji su mu bili mili zacrtavao je poput arhitekta naum spasenja, onima koji u Egiptu nisu vidjeli sam je dao hranu, a onima koji su lutali u pustinji dao je najprikladniji zakon, onima pak koji su unišli u dobru zemlju, osigurao je baštinu; konačno, onima što su se obratili Ocu pružao je tusto tele i davao je prvu odjeću te je tako na mnogo načina ljudski rod pripravljao na skladan red spasenja.
Zbog toga Ivan u Otkrivenju kaže: I njegov je glas poput huke silnih voda. Silne vode — to je Duh Božji, jer Otac je bogat i silan. I po svima njima je Riječ dolazila i bez ikakve je zavisti bila na korist onima koji su mu bili podložni, svakome je stvorenju propisivala prikladan i odgovarajući zakon.
Tako je odredila zakonom narodu kako da podigne Šator, izgradi hram, kako da izabere levite, prinosi žrtve i prinose, obavlja čišćenja i sve ostalo što su imali opsluživati.
A njemu ništa od toga nije potrebno — on je oduvijek ispunjen svim tim dobrima, u sebi ima svaki ugodan miris i mio dah pa i prije no što je Mojsije bio. No on je poučavao narod koji se lako znao obraćati kumirima, te ga je mnogim proročanstvima učio da ustraje i služi Bogu. Po onome što je bilo drugotno upućivao je na prvotno, to jest preko pralikova na zbilju, preko vremenitoga na vječno, po tjelesnome na duhovno, po zemaljskom na nebesko kako je bilo rečeno Mojsiju da čini sve prema onome što je vidio na brdu. Četrdeset je dana učio obdržavati Božje riječi, nebeske naredbe i duhovne slike i pralikove budućih dobara, kako i Pavao kaže: Pili su iz stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. I opet dodaje o onome što je prore-čeno u zakonu: Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.
Po pralikovitna su se dakle učili bojati Boga i ustrajati u njegovim zapovijedima. I tako zakon bijaše njima poruka i proročanstvo budućih dokaza.

OTPJEV (Gal 3, 24-25. 23)

R. Zakon nam je bio nadzirateljem sve do Krista, da se po vjeri opravdamo. * A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.
O. Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. * A otkako.

MOLITVA

Gospodine, sačuvaj u svojoj Crkvi spremnost na dobra djela: utješi je vremenitom pomoći i providi k vječnim dobrima. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi