PETAK – SLUŽBA ČITANJA (03. KOR)

mk-3-13-19PETAK – SLUŽBA ČITANJA (03. KOR)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

HIMAN

Tajanstven vršeć običaj
Obdržavajmo ovaj post
Što četrdeset dana se
Već od starine postio.

Njim najprije su počeli
Židovski zakon, proroci,
Tad Isus ga posvetio,
Vremenâ Kralj i Stvoritelj.

Uzdržavajmo stoga se
U jelu, pilu, riječima,
Snu, zabavi i budnije
Na osjećala pazimo.

Izbjegavajmo poroke,
Što mlitavce obaraju,
Ne popuštajmo nimalo
Prepredenomu silniku.

Udijeli, Trojstvo blaženo,
Podari, Bože, jedini,
Da posti tvojim vjernima
Donesu plod obilati. Amen.

PSALMODIJA

Ps 69 (68), 2−22. 30−37. Izjeda me revnost za dom tvoj

Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

I.

Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć`.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?

Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek` se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospode, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.

Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.

Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

II.

Ant. 2. U jelo mi žuči umješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me − *
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek` bezdan ne zatvori usta nada mnom!

Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!

Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.

Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bi; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Ant. U jelo mi žuči umješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

III.

Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

A ja sam jadnik i bolnik − *
nek` me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.

Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek` vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.

Jer Bog će spasiti Sion − †
on će sagradit gradove Judine − *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

R. Vratite se Gospodinu, Bogu svome.
O. Jer on je nježnost sama i milosrđe.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige Izlaska
(35, 30 – 36, 1; 37, 1-9)

Gradnja Svetišta i Kovčega

U one dane reče Mojsije Izraelcima: »Vidite! Gospodin je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, a iz plemena Judina. Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuča; da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da poučavaju druge. Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom; oni tkaju tkanine od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima.
Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci, koje je Gospodin obdario vještinom i sposobnošću da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta, obave sve kako je Gospodin naredio.«
Besalel napravi Kovčeg od bagremova drveta, dug dva i pol lakta, širok lakat i pol, a lakat i pol visok. Iznutra ga i izvana okuje čistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan završni pojas. I salije mu četiri koluta na njegova četiri ugla: dva koluta s jedne strane, a dva koluta s njegove druge strane. Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje: onda provuče motke kroz kolutove Kovčega sa strane, za nošenje Kovčega. Zatim napravi Pomirilište od čistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a lakat i pol široko. Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirilišta: jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome kraju. Kerubine na oba kraja načini u jednome komadu s Pomirilištem. Kerubini imali uzdignuta i raširena krila, zaklanjali njima Pomirilište. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im lica gledala u Pomirilište.

OTPJEV (Ps 84, 2. 3; 46, 5. 6)

R. Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad Vojskama. Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim. * Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.
O. Presveti šator Višnjega: Bog je sred njega, poljuljat se neće. * Srce moje.

DRUGO ČITANJE: Iz Tumačenja Knjige o Jobu, svetoga Grgura Velikog, pape
(Knj. 13, 21-23: PL 75, 1028-1029)

Otajstvo našeg oživljenja

Blaženi Job, slika svete Crkve, čas se služi glasom tijela, čas opet glasom glave te dok o njezinim udovima govori, odjednom se uzdiže k riječima glave. Tako i ovdje nadodaje: To sam trpio bez bezbožnosti svoje ruke jer su moje molitve bile pred Bogom čiste. Do kraja je bez bezbožnosti svoje ruke donio onaj koji grijeha ne učini niti se nađe prevara u njegovim ustima, a ipak je radi našeg otkupljenja podnio muku križa. Jedino su njegove molitve, između svih, bile pred Bogom čiste jer je i u samoj boli muke molio za progonitelje veleći: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Što bi se naime moglo čišče ili reći ili u molitvi misliti osim kad je milosrđe zagovora protegnuto i na one od kojih je nanesena bol? Tako se dogodilo da su krv našeg Otkupitelja, koju su kao progonitelji mahnitajući prolili, kasnije kao vjernici pili i propovijedali da je Božji Sin.
O toj je krvi zgodno kazano: Zemljo, ne prekrij moju krv i neka krik moj u tebi ne pronađe mjesto sakrivanja. Čovjeku je grešniku upućeno: Zemlja si i u zemlju ćeš ići.
Zemlja ta doduše ne sakriva krv našega Otkupitelja jer bilo koji grešnik blagujući cijenu svoga otkupljenja priznaje i pohvaljuje i oglasuje bližnjima kojima može. Isto tako zemlja nije sakrila njegovu krv jer je sveta Crkva već propovijedala otajstvo svoga otkupljenja po svim dijelovima svijeta.
Valja uočiti što je nadodano: I nek ne nade u tebi moj krik mjesto skrivanja. Krv otkupljenja koja se blaguje jest zapravo krik našega Otkupitelja. Poradi toga i Pa-vao tvrdi: I škropljenje krvi što bolje govori od Abela. Bilo je kazano o Abelovoj krvi: Glas krvi tvoga brata sa zemlje k meni viče.
Ali Isusova krv još bolje govori od Abela jer je Abelo-va krv tražila smrt brata bratoubojice, dok je Gospodinova krv isposlovala život za progonitelje. Kako dakle ne bi otajstvo Gospodnje muke ostalo u nama bez ploda, valja nasljedovati što blagujemo i ostalima naviještati to što častimo. Njegov je krik našao u nama mjesto gdje da se sakrije, ako jezik ne govori o onome u što je pamet povjerovala. Preostaje onda da svatko na svoj način drugima priopći otajstvo svoga oživljenja, da krik njegov ne bi u nama bio bezglasan.

OTPJEV (Usp. Post 4, 10. 11; Heb 12, 24)

R. Krv Sina tvoga, brata našega, iz zemlje k tebi viče, Gospodine. * Blagoslovljena zemlja koja je rastvorila usta i primila krv Otkupiteljevu.
O. Ovo je krv škropljenička što snažnije govori od Abelove. * Blagoslovljena.

MOLITVA: Ulij nam u srce, Gospodine, svoju milost da nikada ne skrenemo s pravoga puta, već slijedimo poticaje tvoga Duha. Po Gospodinu. Amen.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi